U PARALELNOM

izgledala si na toj fotografiji
kao nekad
nije bilo bora
i oči su ti bile pune mora
i sjećanja su moja oko tebe
plutala
kao barka
sa spuštenim jedrima
lagano
površina mirna
nije bilo bitaka
na obzoru
tišina
i maglena prašina
prostrla se
po tračnicama neba
Izgledala si na toj fotografiji
kao madona
ukradena ispod kista
genijalnog slikara
koji pored svog remek-djela
spokojno spava
Negdje izvan okvira
puši se topla kava
tvoja ruka drži moju
moja ruka traži tvoju
velika, velika sreća
to mora da je
u nekom svijetu mekom
paralelnom
jedina istina