Na današnji dan rođen je, vele, Tin Ujević

na današnji dan rođen je, vele, Tin Ujević.
meni ta rečenica pada kao prenešen zalogaj. teško.
kako?
kad to i progutam kao uobičajenu frazu ja izmjestim Tina u sad
i pitam se što bi on danas, u ovu vruću nedjeljicu.
vodio jedan od tisuću književnih festivala, negdje pri moru
pa se okupao u pauzi između dvije koordinacije?
ležao pred televizorom gledajući u kuvertu na natkaslu i guštajući
u novih deset pjesama koje će u ponedjeljak osobno odnijeti u Forum?
prevodio treći naslov nekog pisca koji se bogznazašto super prodaje i posao koji se pretvorio u kontinuirani, iako poslije svakog honorara koji dobije osjeća prazninu koju ne puni ni snažna žgaravica?
spremao se na prvi besplatan bus do West Gatea, jer i pjesnici uvažavaju sezonske rasprodaje?
pisao kakvu, za pjesnika, dobro plaćenu kolumnu za novine koje izlaze mjesec dana, a nepopravljivi optimisti daju im još barem dva mjeseca života?
otišao u obližnju pekarnicu po hrenovku u lisnatom, jer ostalo je u frižideru jogurta od jučer, ta velika pakiranja doista su ekonomična?
ne javljao se cijeli dan na telefon koji zvoni svakih pola sata, jer nedjelja je pobogu, bit će dužan i svaki idući dan?
ili tek napisao jednu dobru pjesmu o ljetu i žednoj kuji pa je objavio na fejsu, guštajući nad lajkovima koji će padati poput otežalih a još nedozrelih jabuka?