SIMFONIJA DETONACIJA

Dizelaša pali. Kanađanka lokomotiva. Rat Mašina. Naš tenk.
Zvukom metalne tube zloslutna sonora tule cijevi preko valovita mrtva polja.
Dizelaša pali. Kanađanka lokomotiva. Rat Mašina. Njihov tenk..
Budi s nama u sijevnju neba puna zla vatrometa. Tvoja volja.

Koliko smrtonosne navike opuštenosti.
Koliko prigušena grča mučna straha.
Dan, nebo, tenkovski dizelaš rikom trese kosti.
Noć, bez svjetla ispunjena čistom mrklinom mraka.

Rafalna pucketanja. Osamdesetica. Smrt na trojci. Stodvadesetica.
Sa udarom svakog projektila, kratko se zanjiše zrak i zviježđe mirno.
Simfonijom detonacija skrućene svijesti tragam za kucajem srca.
Dozivam ovoga zla kraj i domu povratak. Bez glasa. Pokorno.

Pobjeda. Slava. Kućni prag. Moji. Svijet. Cvijet. Tisuću onih „Kako je bilo“.
A mrtav mi prijatelj, Na odru. Zastava. Kapelan. Requiem aeternam. Ženski zbor.
Moja ozljeda je strah. I moj užas. U nemirnu snu tražim izgubljeno mi bilo.
Martirij. Ja živ Iz straha rastem. Rex tremendae majestatis. Oltar. Apsida. Kor.