Sjest ću na rub pločnika kad budem umorna
klopati besplatne uzorke hrane po restoranima, pritiskati
zvona za uzbunjivanje
rondati štapom po rešetkama na ogradi
i nadonaditi si za svu razboritost mladosti.
Izlazit ću u kućnim papučama na kišu
kidat ću cvijeće po tuđim vrtovima
i naučit ću pljuckati kroz zube.

Kad si star, možeš oblačiti grozne suknje i nadebljati se,
i pojesti dvije kile kobasica odjednom
ili cijeli tjedan biti na kruhu i kiselim krastavcima
i gomilati pera i olovke i pivske čepove po kutijama.

No sada nam valja nositi nepromočivu odjeću
i treba plaćati najamninu i ne bogohuliti po ulici
dajući dobar primjer djeci.
Valja nam imati prijatelje na objedu i čitati novine.

Ali možda bih već sada trebala malo vježbati?
Tek toliko da ljudi koji me poznaju ne budu zapanjeni
i ne presenećuju se
kad iznenada ostarim i počnem nositi ljubičasto.

(Prepjev s engleskog: BOŽICA JELUŠIĆ)