Piše: Blažo Davidović

Dovedite me pred armiju sakatih ljudi, ugurajte me među anonimne, bezimene i beskonačno mrtve žrtve domovinskog i otađbinskog rata, majčinskog i kumovskog rata, stavite me pred multimedijalno hiperslavne preživjele borce, veterane mira umiksane duhovnim izazovima, ja vam i dalje neću vjerovati.

Vi ste banda i bitange, kukavički skrivene iza državnih simbola, vi ste umjetnici krvavih prevara koji su, tobože, morali uraditi nacionalnu državu, iako sam ja tada bio zabranjen autor koji je, ipak, vaše uabrane eskivirao i tvrdio da vam je obaveza uraditi odmah građanske države.

Šute akademici. Sram ih bilo. Uspavani intelektualci kupljenog mozga. Naša najveća i najskupocjenija novinarska pera izbjegavaju najednostavnije, proste rečenice, bez Klaićevih termina, bez nepotrebnog zanatskog orkestriranja.

Žurnalistička gamad.
Pobili ste više ljudi od svih tenkova i haubica zajedno.

U čemu je stvar, gospodo? Mogu li ja kod tog Stankovića? Nedjeljom u dva, u tri ili u pet. mogu i u srijedu u četiri ujutro.

Napravili ste državu samo iz jednog razloga : da nas prevarite i uradite kmetovima, da nas opljačkate, pošaljete na ulicu, da nas ponizite.
Da izbjegnete rečenicu koja materijalno dokazivo, kao aksiom, ukazuje, dokazuje i pokazuje koje su stvarne bile vaše političke i partijske namjere.

Kriminalci vladaju. Neuki se sprdaju sa nama. Što je dakle sa tom rečenicom:

Najmasovnije i najveće žrtve domovinskog rata su ljudi izgubljenih života, koji se samo izboprnim statistikama vode kao živi. Kao aveti su. I ne znaju šta je bilo. Sve im je u magli. Pod stresovima su. Uplakani, deložirani.
Boje se gladi.

Uništile ste milijune ljudi, a branite tu činjenicu svetim ratom za svetu državu?
Mene čak ni tada niste puštali na HTV jer sam u anketi rekao da je referendusmko pitanje čista propaganda.
Ne da li smo za državu. Nego za kakvu smo državu? Država je kvalitativno, ne kvantitativno pitanje, majku li vam jebem fašističku!

Zašto šute popovi?
Dokle ćemo trpjeti crkveno licemjerje i njihovo bogaćenje?
Oni nisu podržavali rat, nisu davali blagoslove?

Gdje su ti tekstovi, gdje su ti autori, što se događa, zašto smo pometeni? Posramljeni.
Zašto nas nema?

Čisto akademski, znate, nosite se u tri pičke materine intelektulno-akademske, sve kravate i leptir mašne HAZU, SANU i CANU!

Ni pismo da napištete?

Nisi vam sumnjivo 163.534 nevladinih organizacija za ovo, ono, a posebno ljudska prava?
Nije vam sumnjivo što je država nesuverena a vi njenu suverenost dokazujete prebijanjem siromaha i starih bakica koje deložirate iz trošnih kućica jer su, bože moj, zakasnije uplatiti dvije rate Zagrebačkoj banci?

Neće biti dobro.
Ne, ne!

Vi čak i nagrade dijelite ljudima kojima ja ne bi kupio ni sladoled u znak zahvale.
Naprosto sam šokiran do čega ste doveli narod, naciju, društvo i državu.

I prošli nekažnjeno.
Ali, neće biti dobro.

Ne, ne!

Sasvim iskreno: ja jesam na rubu gladi, ali imam dovoljno hrane da pišem.
Unakazit ću vas medijski.
Nema mirnog sna.
Ne, ne!

Tako ću vas medijski razgolititi, posramiti, osuditi, ej, osudit ću vas medijski, dahtat ću vam za vratom, u stopu vas pratiti.

Kako ne kužite to?
Mislite da nema razlike u tv intervjuima koje bih uradio ja ili netki partijski plašljivac pedenantno zbrojenih krvnih zrnaca sa, recimo, majkom četiri sina poginula u borbi za našu državu?

Neće biti razlike? Okej, pa da probamo?

Ja više i ne prelazim kapiju svog imanja. Toliko me stid u što se naš život pretvorio.
Ubijat ću vas medijski.
Dahtati za vratom.

Nedoklanim.

https://www.youtube.com/watch?v=AA2ANVDJJdc