Piše: Blažo Davidović
A nije naivni ljetni flert, nema afera, čak ni skandala, tek poneki zagonetni pogled ispod šešira nedostižnih heroina trećih smjena. Sve što se dogodi u jedan dan, a da je ludo, najluđe, da je tako lako, strastveno i normalno, da se pogledi pretvore u simpatiju, a simpatija u ljubav, ljubav u čudo, i sve to bude tako jednostavno, a sve kao da neće, jer dan ide, ide, korača, prolazi, sunce zalazi – sve što se dogodi u jedan dan, to je život ljubavi koju je netko sa visina skuhao sa začinima strasti, mrvicama erotike, prešutnim planovima i mistikom šutnje.
Sve što se dogodi u jedan dan, to je ljubav. Ostalo je navika, refleks, tehnika, reprodukcija, poza, modeliranje.
I u tom jednom danu, ništa drugo vas ne zanima. Osim sreće što ste tako blizu nje.
Iskreno, molio sam je da skine gaćice. Nije me grubo odbila.Pa sam joj lizao sol sa leđa. I tako. Ni grudi joj takao nisam. Nudistička plaža, nigdje nikoga, jeli smo kruške, breskve i grožđe, svitanje i savršena mirnoća.
Šum mora. Ona baca kamenčiće u more.
Jer u jednom danu, jednm, jedinom danu, ne posvećujete pažnju racionalnim postavkama, nema matematike, nema konvencija, nema razmišljanja šta će tata i mama kazati da im kćerka čeka zoru na plaži bez laži sa 26 godina starijim muškarcem?
A on na plaži vragove traži, i anđele, i sudbinu, i njene draži, njene draži.
Tu i tamo, tek da se približi, udario bi je po obodu šešira.
Valjda je to varljivo ljeto.
Jednog dana.
I, da, da, jasno, jednog dana ćemo se sjećati tog dana, jer moglo je ovako, onako, pa da sam ja, a nisam, i da nije ona, a jeste, a sve, sve, i sunce, more i to kako sam skupljao otpatke po plaži, i bio blesav onako gol, žgoljav sa mokrom cigaretom u ustima, sve je bilo podređeno nevremenu.
Djeca nevremena. U tom času, ona je bila starija.
Kakvog li paradoksa.
Sve što mora da se dogodi, dogodi se u jednom danu.
Još mi je sol u ustima. Sa njene kože. Tog dana.
Nevrijeme, dušo, nevrijeme, a sve što imamo jeste upravo vrijeme.
Vrijeme jednog dana.
radio gornji grad 
