Piše: Slađana Bukovac

Opet s pločama zlo i naopako. Možda je trebalo malo obrnuti demokratske procese, pa uzeti da glasaju oni koji uistinu čitaju, na bilo kom pismu. Tko je pročitao više od deset knjiga u posljednjih godinu dana, može raspravljati o pismu. Ovi što čitaju samo ploče, već će nekako potrefiti ustanovu u koju su krenuli, a ustanove je moguće označiti i kakvim prigodnim ilustracijama.

Nemoguće je razumjeti kakav to emocionalan odnos prema jeziku i pismu imaju oni što niti čitaju, niti pišu, a uglavnom baš ne znaju ni govoriti.

Ja sam ukratko za prosvjetiteljski teror: ovi što hoće dva pisma, ima da pročitaju Pekićeva ukupna djela na ćirilici, ili makar “Seobe” Crnjanskog. Ovi što su zapeli samo za jedno, da dobiju Krležine “Zastave”, cijeli komplet, I dva, tri Šoljana pride.

A nakon toga rasprava o jeziku, pismu i pročitanom.