Fotografija: Mio Vesović
Piše: Blažo Davidović
Unutrašnji poslovi obavljaju se vani, a vanjski poslovi unutra.
Ovi iz MUP-a stalno su po kafanama, svrate i do slastičarnice koja se nalazi u jednosmjernoj ulici, pa ako netko krene zabranjenim smjerom, pandur hitro skoči, ostavi burek i jogurt (plati ga malo sutra) i pokaže svu snagu pravne države. Srbinu koji je jedva skrpao 300 eura za ljetovanje, on odmah uzme 50, možda i sto.
Ovi iz Ministarstva vanjskih poslova stalno su unutra, u nekim salama, salonima, raznim prostorijama, blijedi su, djeluju slabokrvno, menih ih bude žao. Ako je netko mlađi od trideset, a radi u Ministarstvu vanjskih poslova, sasvim je moguće da masturbira na Hillary Clinton i zastavu NATO pakta, dok ona redovno ovlaži na Evropsku banku za obnovu i razvoj, Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku, a oblači kostimiće tipa Angela Merkel, proljeće – ljeto 2015. Blijedi su, velim, nismo fer prema njima.
Neka izađu malo vani, na zrak. Na sunce. Na kišu… Neka budu miss mokre majice, svejedno.
Ili neka se zamijene sa kolegama iz unutrašnjih poslova.
Jer, dobar pendrek, pancirka i duga cijev najvrijednije su stvari u diplomaciji.
Da nije tako, mi ne bi imali ovaj i ovakav svjetski poredak.
Ali, zar nije blesavo stalno mijenjati imena raznih ministarstava? Treba imati samo jedno ministarstvo: Ministarstvo raznih poslova (MRP).
Tu bi građani dobijali najvažnija dokumenta. Neka plavuša, u prijemnoj kancelariji MRP -a, sa pundžom i napućenim usnama i wonderbra grudnjakom, udari vas kvadrastim pečatom crvene boje, formata 30×40 cm, po čelu i to je znak da ste vi OK.
I za vanjske, vanjskije, i za unutrašnje poslove, za poslove unutar unutrašnjih, i sve druge, sve moguće poslove, razne, najraznije.
Ljudi sa crvenim pečatom bili bi poštovani, malo estetski unakaženi, ali to je sitnica u kontekstu ljubavi i lojalnosti prema državi. Ljudi bez crvenog, kvadratastog pečata formata 30×40 cm na čelu, bili bi izloženi kritici Balše Brkovića, Igora Peternela i ostatka intelektualne kreme.
radio gornji grad 
