Piše: Edit Glavurtić

Netko tko mi je jednom bio drag, peckao me u polušali zbog moje navodne ljubomore. Koju je, usput rečeno, namjerno izazivao, da se valjda uvjeri u moju reakciju, i potvrdi svoju nadmoć, a malo i zato, jer se htio igrati. O, kako me slabo poznaješ, pomislih ja. U mladosti sam se bespomoćno izlagala povremenim bljeskovima te nelagode, ali kasnije, svoje sam ljubomore rješavala brzo i bez milosti, jer to je osjećaj koji tako ponižava, tako iscrpljuje i čini tako slabim. A slaba nisam, samo hoću u nečijem srcu biti jednina, manje od toga me ne zanima. Neka to bude pet dana, ali u tih pet dana ne želim ni pomisliti da se s nekim guram.

Ako samo posumnjam ili osjetim nešto slično, smjesta se okrećem i odlazim.

Nema scene, nema svađe, nema zahtijevanja objašnjenja. Ništa, samo tiho zatvorim vrata i nestanem ostavljajući ono dvoje njihovoj stvarnoj ili imaginarnoj sreći, ili igricama. Ne zanima me da otkrivam razliku.