Piše: Esad Kočan
Dok ih umorne, gladne i žedne na granicama tuku policijski specijalci, dok im na živom mesu testiraju kvalitet novih vrsta žice, okolo osviću naslovi: ” “Odbijaju da prime pomoć crvenog krsta”. Jasno: riječ je o “migrantima,” i riječ je o krstu, pa neka je i crveni. I jasno: to je poruka ovdašnjem hrišćanskom milosrđu da ne poklekne pred prizorima očaja. Ti što brode pod zvijezdama, ti sa tom iznemoglom i bolesnom djecom u naručjima, ti i nisu ljudi. Za njih zakoni ljudske prirode ne važe. Oni su muslimani. Fanatici. Potencijalne ubice.
Obično ne žalim za mjestima koja nisam obišao. A jest mi žao što nikad nisam vidio i što vjerovatno nikad neću vidjeti Siriju. Sve njene od iskona slagane svjetove. I drevni Damask. I njegovu slavnu Umajad džamiju. I u njoj grob Ivana (Jovana) Krstitelja. Čuvan stoljećima. Toliko. O krstovima.
Sad, zamislite da je u onim paketima crvenog krsta bilo, da prostiš, svinjsko meso, I šta mislite – da li bi oni prema svojoj svetoj knjizi napravili ikakav grijeh ako bi nahranili sebe i svoju pregladnjelu djecu? Kako to reći djeco Abramova,( Avramova, Ibrahimova). a da otvorite srce i čujete. Rigorozna biblijska, starozavjetna zabrana svinjskog mesa u Kuranu časnom svedena je na mjeru zdravstvene predostrožnosti..
Malo će od nas ikada poći u njjihovu zemlju, malo ko će doživjeti da je vidi uređenu da bude siguran ljudski dom. Ali, ako ti se desi, imaj na umu: nemoj kad im uđeš u kuću diviti se ljepoti nekog predmeta kojeg ugledaš. Ma koliko oni bili siromašni, ma koliko im bio dragocjen i drag, nećeš moći odbraniti se njihovoj želji da ti ga daruju. Gost im je svetinja. Čudni ljudi.
radio gornji grad 
