Piše: Blažo Davidović
Kralj bakra, kralj mlijeka, kraljica tabloida, kralj otpada, kraljica estrade, kralj malina, mandarina i jabuka, kraljica muških snova, kraljica silikona…
Moderni žurnalizam monoton je, očekivan i dosadan u upotrebi otrcanih sintagmi, pridjeva, naivne metafore i tupaste simbolike. Zbog čega bi autor objašnjavao čime se bavi taj i taj, otkuda mu bogatstvo, on samo napiše “Kralj bakra” i sve je jasno.
Oko nas su kraljevi i kraljice.
Kao na šahovskoj tabli, nađe se tu i poneki konj i preplašeni lovac.
I taj medijski, gotovo nadrealni rojalizam, ta gomila kruna oko nas, možda nas upućuje na plavokrvnu prošlost, sugerira da smo mi “bijeli ljudi”, da je vrijeme monarhije na pomolu, ili nam, ipak, govori da će to tako biti dok se u igru ne ubace topovi.
I nervozni pješaci.
Kraljeva i kraljica tada nigdje neće biti.
