ZA MARIJU BRAUT

ZNAM, MARIJA,
OTKAD NJEGA NEMA
U ZENITU TVOG NEBA JE RAKIJA.

KAO MORNAR ZVIJEZDE, KAO LOVAC PTICE
TI SLIJEDIŠ DANE
DO KOJIH NE MOŽEŠ.

ZNAM, MARIJA,
DA U KRČME IDEŠ
JER TEŠKO JE NOĆU BITI SAMA
KAD I TAMA NJEGOV LIK POPRIMI…

I LJETI I ZIMI JE HLADNO.

ZNAM, MARIJA, ZNAM DA TI JE GADNO
ZATO I DONOSIM RAKIJU
DA ISPEREMO, PROKUNEMO, ISMIJEMO
DA ISMIJEMO NOĆ I SUDBINU.

(Iz Zbornika 3. Gornjogradskog književnog festivala)