Progutat ću svaku riječ koju sam ikada napisao ili izgovorio kao kritiku državnim cenzorima. Jer, upravo to nam nedostaje: državna cenzura. Neko jebeno vijeće pogrbljenih mudraca, starih cvikeraša koji će, u ime državnog aparata, zabraniti video spot zbog pornografije, reality program zbog prostitucije, a knjigu zbog fašizma, mržnje i nepismenosti. Sinoć sam na navodno ozbiljnoj televiziji gledao domaću dječju plesnu grupu.
Žensku.

Curice, jelte, djevojčice… Ali, ne, ne, roditelji i koreografi moraju mamiti skrivene pedofile jer su te male plesačice obukli kao drolje u nastajanju.
Što nam se događa, zašto šutimo o tome?
Cenzuru natrag! Opaliti ih porezom na kič, porezom na pornografiju, osudimo ih zbog prostitucije, objavimo javno da su idioti koji se kriju iza takozvanih tržišnih zakona.
Narod će slušati Bacha, ako ga dajemo devet sati dnevno na 11 tv kanala.
Nikad i nije trebala cenzura da zaštiti partiju ili državu. Štititi nas, to treba. Ali, krdo divljih, perverznih, nakaradnih para-umjetnika će nas pregaziti, gotovi smo, nema nas, adio i zbogom.