KRUH OD JUČER

Na stolu kruh od jučer, na prozoru
smrt od sutra. Između zavjesa. Kroz stvari
struji prolaznost, ne dodiruje me. U kutu
kleči čudo. Ne događa se. Uvijek je sve isto,
vazda drukčije. Kao rijeka kroz vrijeme.
Kao kamen. Ili more. Podignem ruku,
natočim piće, nasmiješim se… I sve ode
kao da nije ni bilo. I ostane kakvo je.
Iste nedoumice, jednake zablude, one
posljednje i prve. Na stolu kruh od jučer
jede svoje mrve.