Piše: Blažo Davidović
Sa tom bujnom pundžom podsjećala me na Jovanku Broz. A sve do njene pojave u našem životu cirkusom smo, sasvim pogrešno, nazivali luna park. Bio je to naš prvi zajednički izlazak i onaj čovječuljak, negdje pri kraju, u spektakularnom šatoru na splitskom Poljudu, bacio ti je majmuna, malog, smišnog majmuna u krilo, i onda te fotografirao. Kakvog li biznisa. Imaš li tu sliku još uvijek?
Čuvaš li svog majmuna?
Magija, čista magija, izvrnuta umjetnost, posebni, alternativni svijet u kojem je sve moguće, tamo gdje se urušavaju klase i prestaje potreba za revolucijom, onaj nivo gdje ne važe zakoni prirode i fizike, nego ispijanje čaše bez dna, ispod trapeza, poviše klaunova, tamo lijevo, kod slonova…
Umrla je naša kraljica cirkusa Moira Orfei, žena koja je svoje dresirane slonove povela na rimski trg Svetog Petra da ih blagoslovi papa Ivan Pavao Drugi.
Nismo više mladi, draga moja i nismo više zajedno. Sad nam ostaje ovaj naš svjetovni, životni cirkus, predstava bez kraja, visimo nad provalijom bez zaštitne mreže, a nema ni slonova, samo zmije, lešinari, tvorovi i ovce, poneki klaun iz televizijskog dnevnika i mi, nekako zamantani, još uvijek upakirani u tu scenu,u veličanstvene surle i blještavu Moiru sa pundžom Jovanke Broz…
