Piše: Žarko Jovanovski
I opet meni vrag ne da mira. Jedan video prilog govori o tome kako je američka intervencija u Iraku napravila “vakum vladavine” koji je na kraju lansirao i ISIS. Nemam problema s tom tvrdnjom. Imam problema s tvrdnjom (američkog) novinara da su prije američke okupacije Iraka ljudi tamo živjeli normalno.
Pa hajde da vidimo što to normalno od 1980. do 2003. godine znači.
Iračko – Iranski rat od 1980. do 1988. koji je izazvao Irak napadom na Iran. Broj žrtava na iranskoj strani – oko miljun mrtvih, pola milijuna ranjenih i šteta koja se procjenjuje na 627 milijardi dolara. Broj žrtava na iračkoj strani – oko pola milijuna mrtvih, 400 tisuća ranjenih i šteta od 561 milijarde dolara. Amerika ne sudjeluje u sukobu. Dapače, obje strane su pod američkim embargom.
1988. iračka vojska koristi bojne otrove protiv Kurdske pobune na sjeveru Iraka i u tim napadima gine oko 5 tisuća Kurda. U cijeloj Al-Anfal kampanji na kurdski prostor u Iraku Sadamov režim ubija između 50 i 100 tisuća ljudi.
Iračka invazija Kuvajta 1990. godine. Samo u invaziji oko 5000 mrtvih. Za vrijeme iračke okupacije Kuvajta u zatvorima je poubijano više stotina civila. Poslije dolazi do koalicijske (američke) intervencije sa dodatnih 30 tisuća mrtvih.
Nakon završetka Prvog zaljevskog rata, u Iraku kreće niz ustanaka protiv Sadamovog režima Kurda na sjeveru i Shita na jugu u kojima gine oko sto tisuća ljudi.
Cijelo vrijeme vladavine Sadama Huseina u Iraku nema demokracije, na vlasti je samo jedna, Baa’th partija, a vlastodršci se s političkim protivnicima u zemlji obračunava smrtnim kaznama i mučenjima u brojnim zatvorima. Zanimljivost: iračkim ženama zabranjen je samostalan put u inozemstvo. Mogu putovati isključivo u pratnji muškaraca. Toliko o sekularnim slobodama.
Nakon završetka Prvog zaljevskog rata, Irak je pod embargom Ujedinjenih naroda kako ne bi obnovio svoju vojnu moć i započinje program “Nafta za hranu”, jedan apsolutno sramotan program, koji Sadam Husein koristi za “smirivanje” unutrašnjih neprijatelja. U Iraku nema dovoljno hrane, a politički neposlušni je ne dobivaju uopće.
Dalje ide glavinjanje zemlje debelo garnirano katastrofalnom američkom politikom, Drugim zaljevskim ratom i Irak, praktički, 2003. godine prestaje postojati kao jedinstvena država.
I sad bih pitao jednostavno pitanje – što je to u Iraku zadnjih trideset godina bilo nešto, što bi se i u najbijednijim naznaka moglo imenovati “normalnim životom”?
radio gornji grad 
