Piše: Blažo Davidović
To je taj trokut: ti, ja i ideologija. I dok ja vazda iznova naprežem svoju ludu glavušu, unaprijed svjestan da će me, sasvim izvjesno, poklopiti horde partijskih poltrona, bijesni mediji, licemjerna crkva i pizdeci od fakultetskih profesora, sa bolnom i ubitačnom spoznajom da ne znam ništa, da sam mali, najmanji, da sve moram provjeriti, još jednom udahnuti, prespavati i opet promisliti, otrgnuti se refleksu, automatizmu, predrasudama i diktatima većine, dotle se ti sakriješ ko mali miš i grickaš svoj jebeni, smrdljivi sir, u nekoj ideološkoj rupi.
Jer, što bi ti mislio? Tu je već priznata ideologija. Fakultetski predmet. Skripte, knjige, mudre misli, citati antologijskih faca, nisi ti to isisao iz malog prsta, jel da, i tako se pokriješ.
Nema svinjastijeg opravdanja od ideologije. Sve odgovore nudi ideologija. Skup tuđih misli.
I tvoja guzica koja to ponavlja. Pa malo marksizam, malo socijalizam, malo kapitalizam, pa bratstvo i jedinstvo, drugovi, drugarice i radnička klasa, pa malo liberalizam, malo anarhizam, terorizam, vandalizam, ređaš, nižeš termine, poslušan đak si bio vazda, pokorni rob ideologije.
Doživotni zatvorenik ideoloških zatvora.
Nema tu nikakve odgovornosti, samo pranje ruku od krvi uokolo tebe i bježanje od gladi, laži i prevara.
radio gornji grad 
