Piše: Blažo Davidović
To smo, valjda, već apsolvirali: borbu LGBT zajednica valja podržati jer je svaka diskriminacija karcinogena za društvo u cijelini i jedna diskriminacija vuče i mami drugu, kao magnet su, samo se množe i odvlače nas u mrak, mržnju i patnju.
Međutim, LGBT organizacije ponašaju se egocentrično i samoljubivo, elitistički i samosvojno. Nikakve društvene pojave ih ne zanimaju. Mogu oni živjeti u diktaturi, mogu u autokraciji, u inflaciji, nezaposlenosti, u ratu, miru, u kapitalizmu ili feudalizmu. Apsolutno svejedno. Oni govore isključivo i samo o svojim potrebama i zahtjevima.
To bi, otprilike, bilo kao da se ja angažiram samo oko pitanja medija ili Buljarice. Kakve veze imam ja sa pederima? Ako oni nemaju veze sa krađom na izborima? Dakle, ima li nezaposlenih lezbijki? Plaćaju li homoseksualci jeftiniju struju od mene, u čemu je stvar?
Zbog čega LGBT udruge ne daju svoj glas, svoj stav, svoje mišljenje oko ostalih društvenih negativnosti? Da ne naljute državu?
Radnici će, siguran sam, šetati u znak podrške lezbijkama.
Ali i one moraju podržati radnike.
Marketinški gledano, LGBT udruge rade loše, iritantno i pomalo prepotentno.
Sve to oko nas, znate, nisu njihova posla. Ni spori sudovi, ni ogromna birokracija, ni korupcija, ni glad, deložacije i blokade, NATO ili EU, savršeno ih se jebe za sva društvena pitanja.
Osim njihovih pitanja.
I tu je problem. Daj malo od sebe, da dođem k tebi. Kad ste već organizirani, kad imate kancelarije, neki budžetić, tu su i neki medijići, poneka plaćica, sve okej, ali dajte malo – guknite. Progovorite o svijetu oko vas.
Zajedno smo jači.
Ili ćemo svatko o sebi, i dalje i unatoč svemu?
radio gornji grad 
