A svaki proces, običnim smrtnicima, prosječnim građanima, jeste udar na srce, na mozak i džep. Na srce zato jer su svjesni da je ovo kriminogeno društvo, da je ovo prevarantska, mafijaška država, nastala na manipulaciji i laži, na zabludama i mržnji, a na mozak zato jer tuženi zna da je sve to fantastično glupo.
Na džep je udar jer naš tuženi nema novaca.
Sirotinja je to.
A sirotinja ne tuži, nema para za to, ona se samo brani, od Države ili lovatora.

I onda vas advokati veslaju, muljaju, lažu i mažu. Izvor prihoda ste za njih. Šteta da se postupak završi, šteta da ne mogu više pisati žalbe, tužbe i molbe, da ne naplaćuju svaku sekundu sudnice.
Možemo pričati o političarima kako su gamad neviđena, možemo lajati protiv novinara da su smeće najsmrdljivije na svijetu, udaramo na estradne parazvijezdice, prepričavamo viceve o taksistima i mesarima, na svaku kategoriju ćemo se obrušiti, ali advokati su, kao, ostali zaštićeni.
Nema većeg zla oko nas, definitivno!
A najveće bitange i megalopuže brane upravo najbolji i najskuplji advokati.
Odvjetnici, sasvim svejedno.

A tako nam trebaju. Da nas utješe, da nas saslušaju, da budemo saveznici, da nas obrane od svirepe državne mašinerije, da budu naši psiholozi i duhovni liječnici, naša posljednja crta obrane u ovom podlom, pakosnom, oholom i prljavom društvenom sustavu.