Piše: Blažo Davidović

Moja Skojevka je navijala protiv Hrvatske, bez obzira o kom sportu je riječ. Država Hrvatska je napustila Skojevku, izdala je, prevarila, trajno je naljutila i ona je uzvratila tim smiješnim činom: navijanjem protiv hrvatske reprezentacije. To može biti problem Skojevke, ali će prije biti da je problem Hrvatske.
A sad da se vratim na tu rečenicu sa društvenih mreža: “Ne postoji na kugli zemaljskoj situacija da se navija protiv reprezentacije države u kojoj živiš”.

Da bi se neki problem riješio, trebate ga prije svega – priznati. Kao što vam je poznato, državne, političke i sportske strukture Crne Gore ne misle da je to problem. I tek to je problem.
Kako se to komentira od onih koji zastupaju reprezentaciju, odnosno od onih koji zdušno navijaju za đetiće i đevojke, orlove ili lavice? Očekivano: srbi, srbende, šešeljevci, četnici, jugoslaveni, otpad, ološ, primitivci, šovinisti…
Najčešće nije o tome riječ. Iza ovog se ne krije sportsko, nego vrhunsko političko pitanje. Postoji li masa koja Crnu Goru emotivno, pa i sportski ne doživljava kao svoju? Okej, radite na tome da to postane prošlost. To su delikatne stvari, vrlo staklene, osjećaj je to, često iracionalni. Ako na to odmahnete rukom, kao da nisu vaša posla i ljutito prokomentirate: “Ma, to su samo četnici!”, radite direktno protiv lavica, orlova, ajkula i kako li se već zovu ostale reprezentativne selekcije.