NEMIRI

Izađimo na ulicu, vrijeme je ustalo
i zove nas, svijetlo kao navještenje.
Naše nove cipele nude nam se da ih razgazimo
naš bi hod htio koračati od sebe sama,
košulje bi naše šarene zastave.
Djevojke su danas ljepše nego ikada.
Izađimo.
Dolaze nekakvi odnekud s juga,
donose nešto lako i udobno,
donose nešto ludo i nestvarno,
vjetar miriše po naranči, naru i narcisu,
sviraju u fanfare veseli Francuzi,
plešu sjene golubova, glasovi iz daleka
lelujaju neobičnu pjesmu,
prepoznajemo li se?
Izađimo, dakle, iz svojih smiješnih značenja i simbola,
iz svojih prljavih kuhinja i prijepora,
iznesimo se iz svojih nespokoja i nesnalaženja,
dolaze žuti, plavi i crveni,
dolaze bijeli, rozi i smaragdni,
dolaze prozračniji, mekši i topliji
dolaze, zovu, vuku nas, vabe,
vrijeme je ustalo, strasti užegle,
djevojke su danas ljepše nego ikada,
dolaze prisniji, blaži i vedriji,
dolaze luđi, lakši, udobniji,
dolaze, zovu, vuku nas, vabe.
Naše nove cipele nude nam se.
Na ulicu.