Tko to piše sve te pjesme

Tko to piše sve te pjesme,
sve te pjesme o meni,
tko ih piše
dok plavi se nebo i crni se papir
jedne u nizu nizova bilježnica
a ona ostaje cijelo vrijeme u obrtajima,
tu negdje, među zupčanicima misaonog stroja?
Ona!
Ona me nema i ja nju nemam.
Nemam ju ali možda me ona još uvijek ima
ako sam ja taj koji piše
ima me u svakoj pjesmi, u svakom stihu
i kad nje u pjesmi nema, ona je tu,
negdje, tamo, u prazninama među riječima
jer neću nikada zaboraviti ono što sam zaboravio
ali ona pamti, sigurno pamti i ne oprašta.

.