Fotografija: Mio Vesović
Piše: Blažo Davidović
Sve što je državotvorno, potječe od tvora, a to je poprilično smrdljiva životinja. Od kako sam se počeo zanimati za društvene pojave, žurnalizam i pisanje, prati me u stopu, dahće mi za vratom ta ljigava, neuništiva kategorija: “državotvorni novinari”. Oduvijek su na cijeni, masno plaćeni, radni staž i socijalno, vazda neke nagrade kite im prsa junačka, pozeri manekenskog stava koji se, za svoje državotvorne kolumne, slikaju obavezno sa rukom koja pridržava bradu.
Misleća, zabrinuta poza.
Oni tvore i brane državu.
Jebalomajku.
Ali, u početku sam imao nadu da će narodnotvorni novinari nadjačati državotvorne. To je utopija, jer državotvorni su na tržištu deficitarni. Uvijek treba braniti vojsku, policiju, carinu, inspekcije, crkvu, sudove, zakone, ministarstva, parlament, granice, ima tu posla, nikad kraja, nikad kraja…
Narodnotvorni su obično pismeniji od državotvornih, što je i logično. Njih ne ocjenjuje odbor, stožer ili urednik, oni direktno zavise od publike. Od ljudi. Naroda. Nemaju zaštite. Njih možete hapsiti, ni jedan salonski kotačić neće se pomaknuti.
Narodnotvorni nikako neće u državotvorne, ali suprotni smjer itekako je pun magnetizma. Jer, tvorovi su promiskuitetne životinje.
Jebu sve živo.
I smrde.
Ponajmanje smrde na Državu.
Smrde na laž i prevaru.
radio gornji grad 
