Piše: Žarko Jovanovski

Z. MILANOVIĆ: Molim vas da mi u kratkim crtama opišete Vaš nevjerojatno veliki uspjeh u vođenju hrvatske vlade u protekle 4 godine.

ZORAN M.: Da imate pravo – to je jedno pravo malo čudo i zaista ima razloga za zadovoljstvo. Ja sam najbolji premijer kojeg je ova zemlja ikada imala i moji rezultati su nevjerojatno veliki.

Z. MILANOVIĆ: Ipak, molio bih Vas da opišete svu veličinu vašeg uspjeha sa što više epiteta koji bi naglasili tu vašu uspješnost.

ZORAN M.: Teško je do kraja opisati moj uspjeh. To je kao da pitate samog boga oca kako se osjeća. Dobro, jako dobro. Moj uspjeh je ogroman i to svi vide. Oni koji ne vide moj uspjeh su zlobnici i slijepci koji ne vole moj uspjeh. Ali zlobnih i slijepih ljudi ima i nažalost uvijek će ih biti. Ja sam uspješan premijer i moram priznati da ni meni samome nije još došlo do glave koliko je velik moj uspjeh. Mislim da sam veći i od Winstona Churchilla i od Konrada Adenaura zajedno. Eto, skromno mogu reći da je moj uspjeh puno, puno veći od njihovog uspjeha. Mogu čak reći da su oni u poređenju sa mnom neuspješni (smijeh).

Z. MILANOVIĆ: Meni je drago da, eto, imam prilike razgovarati s jednim tako uspješnim premijerom. Recite – u čemu je tajna Vašeg uspjeha.

ZORAN M.: Mislim dakle postojim. To zapravo sve govori o meni i mojem uspjehu (koji je velik). Tajna je u uspjehu samom. Ujutro kada ustanem, ja si kažem “ti si uspješan”. Poslije to ponavljam preko dana kao neku mantru. Pred spavanje pogledam se u ogledalo i onda vidim koliko sam uspješan. Nema tu tajni. To je naprosto tako. Ja pa ja. Mislim da je ključ mog uspjeha u savršenoj slici koju sam stvorio sam o sebi. Vrlo je važno ne slušati što ljudi oko mene o meni pričaju ili ne daj bože, misle.

Z. MILANOVIĆ: Vrlo ste skroman čovjek, moram vam to iskreno reći. Vidi se da vas vaš uspijeh nije nimalo pokvario. Da li postoji neki recept kako se postaje tako velik i uspješan čovjek i političar?

ZORAN M.: Ovakvi kao ja rađaju se jednom u tisuću godina, dakle, recepta nema. Ja sam uspješan jer jesam. Mislim dakle postojim… To sam već rekao… Ma šta ima veze?! (Smijeh.)

Z. MILANOVIĆ: Svjestan sam vaše veličine i…

ZORAN M.: Molim vas da mi ne upadate u riječ! Da li sam ja vama upadao u riječ? Nisam, pa eto molim vas da ni vi to meni ne činite!

Z. MILANOVIĆ: Ma ja molim Vas da mi oprostite…

ZORAN M.: Opraštam, dobro je. Neka. Ljudski je griješiti. Ja ne griješim. Nikada.

Z. MILANOVIĆ: Molim Vas da mi sada odgovorite, ali iskreno, koliko je zaista vaš uspjeh uspješan? Probajte naći prave riječi koje bi ipak do kraja oslikale vašu veličinu pred hrvatskim pukom.

ZORAN M.: Drago mi je da ste postavili to pitanje. Ja sam najuspješniji čovjek koji je ikada živio na planeti. Eto, govoreći ove riječi već sam napravio grešku – ja sam najveći i najuspješniji čovjek koji je ikada rođen u svemiru. Moj uspjeh, i kao premijera i kao čovjeka je tako velik da ga ni ja sam ne mogu objektivno sagledati. Dakle, moj uspjeh se ne može opisati riječima.

Z. MILANOVIĆ: Ipak, probajte napraviti taj napor pa reći riječima koliko je vaš uspjeh uspješan? Znam da vam je sada teško, mnogi koji vas vole suosjećaju s vama u vašoj boli pri nalaženju izraza koje bi do kraja opisali vašu veličinu i veličinu vašeg uspjeha. Molim vas – evo, kleknut ću samo da se sjetite tih pravih riječi…

ZORAN M.: Ima samo jedna jedina riječ koja sve moje uspjehe može opisati dobro i bez imalo laži. Neopisivo. Moj uspjeh je neopisiv. Moj uspjeh je toliko neopisiv da je to nemoguće opisati. Ja sam savršen. Mane – nemam. Nedostatke – nemam. Ja sam sve što je dobro i utjelovljujem riječ uspjeh. Po meni bi se uspjeh trebao zvati i mjeriti. Ne znam da li sam bio dosta jasan…

Z. MILANOVIĆ: Moram priznati da ste me sada doveli u neugodnu poziciju – imam osjećaj da je kod vas ostalo još toliko toga nedorečenog, da vaša skromnost naprosto ne da da o sebi kažete onoliko pozitivno koliko bi to sada trebalo…

ZORAN M.: Ja vas ponovo upozoravam da ne provocirate! Jednom sam vas već upozorio. Ako ću to morati još jednom, napustit ću ovaj razgovor.

Z. MILANOVIĆ: Oprostite. Ja bih Vas sada još pitao… Samo malo… Što je sada… Jao pa…! Pa ja uopće nisam pritisnuo tipku za snimanje na diktafonu…! Možemo li, molim Vas, ponoviti nekako ovaj razgovor… Ne znam da li ste zapamtili što ste sve rekli…?!

ZORAN M.: Pričali smo nešto o mojoj veličini mene u mojim očima i o mome uspjehu…

Z. MILANOVIĆ: O kakvom uspjehu?