Piše: Blažo Davidović
Politički komentar je nekada bila atraktivna i čitana žurnalistička forma. Danas mladi autori krenu komentirati gibanje zvijezda prije nego što bi naučili besprijekorno napisati kratku vijest o cijenama zelene salate na obližnjem pazaru. Međutim, gubi se i svrha komentiranja. I tek je to strašno, ta fatalnost situacije, ta gadljivost vremena i prostora, te bitange fašističke i horde pljačkaške. Ta tupila oko nas.
I uopće ne znam kako politički komentatori uspijevaju ispisati smislene i lucidne komentare. Kao, sad će oni analizirati.
Jebalomajku.
Zanatski savršeni autori lako to odrade. Moraju. Socijalno, zdrastveno i redovna plaća.
Ali, ja to više ne mogu, ni kad bih morao, naprosto ne znam, nekako sam blokiran. Pokušao sam. Ali, počnem vitlati stolicama doma, stiskam pesnice, psujem, smirujem se pelinkovcem, prijetim zatvorima i hapšenjima, kraj tastature stavim dva oštra kamena, a tu su i vile, nabijem ih na vile, ubacim dva diazepama od deset miligrama u revolucionarna usta i ne pomaže, a komentar ni započeo nisam.
radio gornji grad 
