Piše: Blažo Davidović
Kruži društvenim mrežama vizuelno dekorirana politička poruka u stilu “Niste izašli na izbore? Dali ste glas Vučiću!”, a ima i crnogorska varijanta “Apstinenti, dali ste glas Đukanoviću”. I tako to. Mogao bih ja uraditi 606 milijuna kontra poruka na istu temu: zašto ne izaći na izbore?
Kakav je to izbor, molim vas? Vučić, Dačić, Čanak, Tadić ili Šešelj? Kakav je to izbor Karamarko i Petrov ili Milanović? Kako se odlučiti između Pajovića, Rakčevića, Medojevića, Mandića i Đukanovića?
Na izborima ne biramo sistem. Dakle, kapitalizam, brutalni i bahati, sa pljačkom koja je “sredstva za proizvodnju i kapital” bacila u ruke ratnih profitera, polusvijeta i klasičnih kriminalaca, lupeža i partijskih budaletina, ostat će i dalje. Na izborima ne glasamo za ljude. Glasamo za partije. Glasamo za fascinatnu gomilu profesionalnih političara i njihovih tajnica, savjetnika, zamjenika, pomoćnika, ljubavnica, vikendica, autića i luksuznih skijališta.
Glasamo za to da nas oni četiri godine ne tangiraju ni najmanje. Jer, dobili su izbore.
A zamislite kako bi to bilo kad bi mi – apstinenti – sada imali registar svih koji su u Hrvatskoj glasali za Most, pa ih vezali za radijatore i puštali im do smrti “Aspirin” od Seke Aleksić?
Ključne stvari nisu dio partijskih programa. Podla prevara. Naše države nisu suverene. Nisu ni samostalne.
One su tek međunarodno priznate.
U dvadeset godina oni ne mogu utvrditi državne granice?
Svaka jebena banka u državi jača je od te države.
Imamo više ministara od kineske i ruske vlade zajedno.
Glas nikome, glas je vaše savjesti. Vašeg mira. Poštenja. Lucidnosti. Glas vašeg očaja. Glas osobe koja više ne želi biti prevarena.
Ali tada, kad niste izašli na izbore, ovakve kakve vam nude, financijski i medijski manipulirane, gdje su poslanici i zastupnici sveta bića, polubogovi, a direktori vodovoda o vodi znaju samo kad potegnu vodu iza sebe u zahodu, ako i to rade, ali ih je amenovala partija.
To su izbori. Takvi izbori. Uništavaju nam djecu. Znanje. Trud. Školu. Treba nam izbor izbora, da mi vidimo kakve ćemo izbore, a ove, ovakve naprosto treba srušiti.
Svako zlo i sva zla oko nas donijeli su nam ti i takvi izbori.
Ne budite naivni.
Ulica, to je izbor. Pišite protiv, govorite protiv, slikajte protiv, pjevajte protiv, dajte neki jebeni otpor, mali otpor, otporić, ljudski… Ne izlazite na izbore po automatizmu. Ne idete se popišati.
Vaš glas, glas je malog patuljka, potpuno nevažnog, anonimnog i jeftinog, glas je fobičnog glasača koji štiti svoje male, jadne, sitne korupcije da bi njihovi šefovi, medijski i politički idoli, radilli velike korupcije.
U rat ste nas poveli, u miru nas kradete i lažete.
Nama ne trebaju izbori.
Nego mrvicu hrabrosti i mozga.
