Govorim kao što voda teče,
I stalno mi je bistro u glavi.
Poznajem ono što tikvan niječe,
I propitkujem sve što on slavi.

Ne obazirem se na snijet i smeće,
ne idem tamo, gdje me se vara.
Ne volim konzume, smrad, crne vreće,
K’o klon ne ispadam iz računala.

Prostaštvo prezirem, šund, kič svih fela,
Povijest ne kupujem gdje raste plijesan.
Muka od podgrijanih dođe mi jela
I kad mi sirovi nude kruh prijesan.

U Raj ne vjerujem koji mi nude,
Nit’ laži kojima mi ispiru mozak.
Imam svoj zavičaj i vjeru u ljude,
Priroda mi je jedini Prozac.

Ne bojim se onih što me uhode,
I milost od njih tražila ne bih.
Držim do istine i do slobode.
Ispovijedam se jedino sebi.

(24. 1.2016., F. G.)