Žuži Jelinek – Kraj kraljice romansi

1. a. jelinek

U 96 godini umrla je u Zagrebu Žuži Jelinek (Budimpešta 1920.), jedna od ikona zagrebačkog mondenog života. Bila je krojačica, modna stilistica, spisateljica  i dama. Njezini roditelji, Izidor i Ruža Ferber  u Budimpešti su pohađali specijaliziranu školu za gluhonijeme, a kasnije su se vjenčali. Imali su trojicu sinova, Imru, Aleksandra i Ivana, a nakon rođenja obitelj seli natrag u Zagreb. U Zagrebu su živjeli na Maksimirskoj cesti.  Žuži je svakoga jutra putovala u školu za krojačice na Borongaju. Siromaštvo je tada lakše podnosila, kako je rekla, jer je bila mlada.  Sa 17 godina počela je raditi kao krojačica u Parizu kod poznate Nine Ricci, a kasnije i kod Coco Chanel. Bila je poznata po brojnim aferama s muškarcima, imala je četiri braka, a neko vrijeme bila je i osobna krojačica Jovanke Broz. Uz nje su vezane najrazličitije pikantne priče, a svoja iskustva opisivala je u popularnim tabloidima.

Mnogima je nepoznat ovaj dio njene biografije: U Zagreb se vratila 1939 godine. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za bogate židovske porodice. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa tako danas govori čak sedam jezika. 1941 godine udala se za prvog supruga, uglednog zagrebačkog zubara dr. Eriha Jelineka. Iz tog braka ima dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) sva trojica Žužina brata su stradala, Imre 1941 u Kerestincu, Aleksandar-Šanji u Jadovnom, a Ivan na nepoznatom stratištu. Za vrijeme boravka u Rijeci, gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika, kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku Esplanadu. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: “Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj će te vi misliti o meni, baš me briga.” U septembru 1943 pridružila se Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ). U NOVJ-u je bila bolničarka u zubnoj ambulanti 35. ličke divizije.