IZJAVA O NESLAGANJU
Nemam ništa protiv gospode jezikoslovaca i akademika, koji jedu narodni kruh ali kojima je to iz utilitarnih razloga nevažno.
Nemam ništa protiv političara i navijača politike,koji obavljaju narodne poslove ali prihvaćaju njihovu demagogiju veleučenih čuvara identiteta narodnoga, pa je i njima svejedno.
Nemam ništa protiv trenutačnog premijera T.O.T., koji na krilima njihova oportunizma vodi državu narodnu ali za HRVATSKI JEZIK ne mari, pa ga zdušno i ustrajno kvari.
No,budući da je meni VAŽNO i NIJE MI SVEJEDNO, prihvaćam ovo načelo LJUDEVITA GAJA, objavljeno u pretposljednjem broju DANICE (1849.) prema kojemu ću se i dalje ravnati, pisati i govoriti, dajući sve od sebe, da ne postanem kao oni. Doživjela bih to kao osobni pad i sramotu, nedostojnu mojih godina, profesije, uvjerenja i narodnosti.
“Jezik narodni je najdragocjenije blago naroda, najsilnije sredstvo za obranu samostalnosti narodne, najčistiji izraz duha narodnoga, živi spomenik njegovih čina. Narod koji ne uvažava jezik svoj, sramoti samoga sebe, narod koji prima jezik tuđeg naroda navaljuje na sebe teško ropstvo duševno, narod koji zaboravlja svoj jezik postaje čoporom ljudi bez čuti i života”.
Dajem izjavu o neslaganju s takvom sudbinom i perspektivom.
Oglašavam se na tu temu posljednji put.
Prepuštam pojedinačnim savjestima da izaberu vlastiti stav.
Zahvaljujem.
Božica Jelušić
radio gornji grad 
