Piše: Edit Glavurtić

Nije teško, ako si prosječno inteligentan provaliti svu ispraznost i glupost šupljih političkih parola koje lukavo prizivaju ono najgore u čovjeku, i onda to okreću u svoju korist. U mojim korijenima, sjevernim i južnim živjelo se daleko od politike, i ona nas je ostavljala na miru, pa sam potpuno neopterećena nasljedstvom mogla stvarati svoje stavove formirane promatranjem, uspoređivanjem, zaključivanjem i čitanjem kvalitetne literature. Zato mirne duše kažem da mi se politika gadi, jer ne vidim da je u bilo kom segmentu sredstvo kojim se ostvaruju dobre i pozitivne promjene u korist cijelog društva, nego su uvijek u pozadini osobni ciljevi pojedinaca, a ideali (ako ih uopće i ima) završe lošim kompromisima, i brzo ispare izbrisani materijom i brojkama.

U međuvremenu kod nas ne funkcionira ama baš ništa, građeno na lošim temeljima, s majstorima koji su fušarili gdje god su stigli i krali materijal, nama sklepaše građevinu koja klizi, prokišnjava i opasno prijeti da se sasvim uruši. Zakoni ne valjaju, privreda je uništena, zdravstvo se ljulja, kulture nema, a socijale je sve više i više. I sad, ne bi možda ni bilo teško kopirati neki model uspješnijih država, Austrije na primjer, i istog ga takvog primijeniti, ali nitko od vladajućih to ne čini jer izgleda da im kaos i nesređenost itekako odgovara. Nama za to vrijeme stižu ovrhe propustimo li platiti petsto kuna režija, a majstori uz čija se imena vežu milijunske muljaže ulaze i izlaze iz Remetinca kao iz svoje kuće, smijući se u teve kamere.

I sad, ako si prema tome zauzeo kritičan stav, izdajnik si. Ako ne razmišljaš onako kako ti kažu da trebaš razmišljati, izdajnik si. Ako ne pušiš bedastoće i slatka obećanja o sreći i novoj Švicarskoj, dvostruki si izdajnik. A ako kažeš da se prije, za vrijeme Juge živjelo bolje, jadna ti crvena majka, tad si stostruki izdajnik! Kopaj po kontejnerima, budi odan i lojalan, čekaj osam mjeseci za ultrazvučni pregled, i ne buni se kad te privodi policija jer si prešao cestu na crveno.
E, pa ja svoju Hrvatsku ne volim u parolama hrgana, (takva mi ni u snu ne treba!), nego u stihovima pjesnika, slikama slikara, idejama vizionara i svih onih koju su joj doprinosili, a nisu je licemjerno pljačkali i besramno prodavali. Volim je kroz svoje pretke s južne i sjeverne strane, i uopće se ne palim na stoljeće sedmo, ni na tvrdu stinu umjesto kušina, ni arhaične patetične klišeje. Živim u 21 stoljeću, i ne trpim kad me netko vraća unazad s jednim jedinim ciljem da mi odvuče pažnju od toga što katastrofalno loše radi svoj posao, a za to dobiva veliku plaću. Da, izdajnik sam, naravno da jesam, kakva mi alternativa preostaje?

Želim da moja Hrvatska bude sekularna, multinacionalna i multikuilturalna, i da bude zemlja u kojoj svatko pošten i dobronamjeran može ugodno živjeti od svog posla. Da nečija ljudska i manjinska prava budu nešto što se podrazumijeva, a ne da se o njima raspravlja. Da za ljude bude posla, a za djecu vrtića i škola, da nam funkcionira pravosuđe, a da se kriminal kažnjava, da se potiče poljoprivreda pa da jedemo domaće zdravo a ne uvozno smeće, i da svatko odabere svoj životni stil kakav voli, i kakav mu odgovara. I da, voljela bih da ozdravi ova zemlja od karcinoma koji ju je zahvatio na svim razinama, i na svim područjima . Dovoljna bi mi bila i mala nada da će tako biti, jednom, u budućnosti. A izdajnici? Hvala Bogu da ih ima, jer bez njih stvar bi bila sasvim i nepovratno izgubljena.