Piše: Velimir Visković

Jutros me prenerazila vijest o smrti prijatelja Aleša Debeljaka. Javila mi je to tajnica Sarajevskih bilježnica, koje smo zajednički uređivali.Bio je to jedan od mnogih poslova koje smo s uživanjem zajednički radili.
Aleš je bio silno pametan frajer, nekadašnji omladinski reprezentativac Jugoslavije u judou (što je često s ponosom isticao). I vrstan pjesnik, esejist, teoretičar kulture, čiji je ugled prelazio granice slovenskoga kulturnog prostora.
Bio je moj čest suradnik u časopisma Republika i Književna republika, a kad me Vojka Đikić dvije tisućite pozvala da joj se pridružim u osnivanju regionalnog časopisa Sarajevske sveske, ponajprije sam od slovenskih prijatelja u redakciju pozvao Aleša Debeljaka i Borisa A. Novaka.
Po svojem obrazovanju, svjetski intelektualac, pisac, s međunarodnim referencama, predavač na brojnim stranim sveučilištima i s bibliotekom knjiga prevedenih na strane jezike, Aleš je bio sentimentalno vezan za exjugoslavensku kulturu, osjećajući Danila Kiša svojim duhovnim učiteljem jednako kao i Zajca i Šalamuna, a mlade hrvatske pisce oko časopisa Quorum smatrao je svojom vršnjačkom klapom, s kojom dijeli isti umjetnički senzibilitet. Govorio je i pisao o tome često, ne osjećajući se zbog te umjetničke i intelektualne baštine ništa manje dobrim Slovencem od svojih kolega koji su vodili Novu reviju, u kojoj je i sam surađivao.
Nedostajat će mi naši razgovori, njegova britkost misli, pamet koja me uvijek iznova zadivljivala.
A tako smo se znali lijepo družiti i smijati. Pa evo donosim i jednu fotku, snimljenu prije godinu-dvije, na kojoj se baš smijemo. Takvog ću ga pamtiti (unatoč svim njegovim melankolijama)
A za one koji ne znaju tko je Aleš, evo i biobibliografska glosa:
Aleš Debeljak (1961.-2016.) diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i doktorirao na području društvene misli na Maxwell School of Citizenship, Syracuse Uni­versity, New York. Bio je Senior Fulbright Fellow na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, djelovao u okviru Institute of Advanced Study-Collegium u Budimpešti te talijanskih Civitella Ranieri Center i Liguria Study Center for the Arts and Humanities. Objavio je devet knjiga pjesama, četrnaest knjiga eseja, preveo izabrane pjesme Johna Ashberyja i knjigu o sociologiji znanja te uredio više antologija. Za svoje je djelo primio nekoliko međunarodnih, jugoslavenskih i slovenskih nagrada, uključujući Nagradu Prešernovega sklada i priznanje Ambasador znanosti Republike Slovenije. Njegove su knjige izašle u prijevodima na engleskom, njemačkom, francuskom, španjolskom, katalonskom, talijanskom, rumunjskom, hrvatskom, srpskom, makedonskom, poljskom, slovačkom, češkom, litvanskom, finskom, ma­đarskom i japanskom jeziku. Bio je suurednik međunarodnih kulturnih časopisa Sarajevske sveske i Verse te pridruženi urednik pri časopisima Cultural Sociology i www.fastcapitalism.com. Godine 2005./2006. bio je gostujući profesor za međunarodne studije na The Roberta Buffett centru na Northwestern Universityju u Chicagu. Bio je redovni je profesor kulturalnih studija na fakul­tetu za društvene znanosti sveučilišta u Ljubljani i redovni go­stujući profesor za balkanska istraživanja na College d’Europe, Natolin-Varša­va te član paneuropske “think tank” organizacije, European Council on Foreign Relations. Sa suprugom, književnicom Ericom Johnson Debeljak, i troje djece živio je u naselju Zelena jama u Ljubljani.