Gleichschaltung – Sinkroniziranje sklopki, riječ je iz elektrotehnike koju je nacionalsocijalistička propaganda koristila kao naziv za usmjeravanje ka ciljevima nacionalsocijalističke politike za udruženja, organizacije, stranake, ali i svakog pojedinog građanina. Pojam je skovao ministar pravosuđa Reicha Gürtner za potrebe formuliranje zakona od 31. 3. 1933. o gleichschaltungu (sinkroniziranju) zemalja Reicha.
Prva žrtva gleichschaltunga bio je federalizam: u prvom tjednu nakon izbora za Reichstag 5. 3. 1933. pod pritiskom NSDAP-a svi su zemaljski parlamenti nanovo sastavljeni prema omjerima rezultata za Reichstag, a 7. 4. 1933.. Nešto kasniji zakon o gleichschaltungu odredio je i to da se u njih pošalju namjesnici Reicha. Namjesnike je na prijedlog Reichskanzlera /Hitlera/ imenovao Predsjednik Reicha (Hindenburg). Imali su pravo imenovanja zemaljskih vlada i njihovih činovnika, pri čemu su svi, izuzev Eppa, bili gauleiteri, dakle, pokrajinski vođe NSDAP-a. Savjet Reicha, parlamentarni dom zamalja, time je izgubio svaki značaj kao ustavni organ, a 31. 1. 1934. postao je sasvim suvišan jer su tada „Zakonom o novoj gradnji Reicha“ sva suverena prava zemalja prenesena na Reich. S raspuštanjem Savjeta Reicha 14. 2. 1934. i pocarstvljenjem pravosudnih uprava 1. 4. 1935. gleichschaltung zemalje je bio završen.
Još brže je nestala stranačka raznovrsnost. Tu je gleichschaltung započeo još ožujka 1933., kada ih je Zakonom o opunomoćenju razvlastio sam Reichstag. KPD je već praktički isključen Uredbom o požaru Reichstaga, a definitivno je zabranjen 28. 3. 1933.; SPD, koji je kao jedini pružao otpor Zakonu o opunomoćenju, zbog bježanja i hapšenja, ostao je bez većine svojih članova te je zabranjen 22. 6. 1933.. Članovi građanskih stranaka u masama su prelazili u NSDAP pa su se one malo po malo ukinule same: 27. 6. 1933. Njemačko-nacionalna Narodna Stranka DNVP, dan kasnije Državna stranka – Staatspartei, 3. 7. 1933. Zentrum, i još dan kasnije Bavarska Narodna Stranka BVP. Prema „Zakonu protiv novog stvaranja stranaka“ od 14. 7. 1933. postajao je samo još NSDAP, koji je onda zakonom od 1. 12. 1933. promaknut u tijelo javnog prava. Gleichschaltung višestranačke države zaokružio je „Zakon o državnom poglavaru Njemačkog Carstva“ donijet je 1. 8. 1934. i u njemu se stopio položaj Predsjednika Reicha i šefa vlade: Hitler je tada postao „Vođa i Kancelar Reicha“.
Zakon o profesionalnim činovnicima i Arijevski paragraf postali su instrumenti gleichschaltunga udruženja. Shema je uvijek bila ista: pod pritiskom članova NSDAP-a uprave profesionalnih udruženja preustrojavane su i u njih su ulazili nacionalsocijalisti. Oni bi potom „očistili“ uprave i odveli udruženja pod krov Stranke. Gdje to nije pomagalo, nacionalsocijalističko vodstvo posezalo je za nasiljem: 3. 5. 1933. Jurišni odredi i policija zauzeli su zgrade i urede sindikata, zaplijenili im dokumente, konfiscirali imovinu i organizacije preveli u Njemački radnički front. Slično su se provele seljačke organizacije koje su se prinudno objedinjene 15. 9. 1933., našavši se tako u Staležu ishrane Reicha. Dulje su se održale privreda i trgovina, no i one su kolovoza 1934. tješnje vezane za državu jer su raščlanjene u Grupe Reicha koje su bile pod mjerodavnim utjecajem ministarstva privrede. Četverogodišnji plan ih je potom 15. 10. 1935. uzeo u punu obavezu (ratnih) ciljeva nacionalsocijalističkog rukovodstva.
Da provede gleichschaltung javnog mnijenja i kulture, Hitler je 13. 3. 1933. Goebbelsa postavio za zasebnog ministra Narodne prosvjete i propagande. Tko je želio profesionalno pisati, muzicirati, snimati filmove, slikati, glumiti, morao je najkasnije od 22. 9. 1933. biti član odgovarajućeg pod-ogranka Kulturne komore Reicha. Uvjeti za članstvo, među njima i Arijski paragraf, brinuli su da se nepoželjni više ne mogu čuti.
Jedino gleichschaltung crkava nije do kraja uspio, premda je u borbi protiv crkvi /Kirchenkampf/ pokušano sve da se pomete taj posljednji kutak moguće oporbe. Ni imenovanje Ministra za crkve Kerrla 16. 7. 1935., ni Kancelarov paragraf nisu uspjeli slomiti oporbenu prirodu Konfesionalne crkve /Bekennende Kirche/, niti je suđenjima svećenicima uspjelo baciti na koljena katoličku crkvu.
Ipak: poslije ljeta 1934. jedva da više postoji Nijemac koji nije na neki način povezan sa Strankom preko zanimanja, položaja ili udruženja. Nakon ponovnog uvođenja opće vojne obaveze (16. 3. 1935.), radne obaveze Reicha (1. 7.1 935.) i „Zakona o državnoj omladini“ (1. 12. 1936., Hitlerjugend) bilo je dovršeno uključivanje mladih u novu državu. Hitler je svoju viziju totalnog obuhvaćanja naroda skicirao u jednom govoru okružnim vođama 1938. godine: kad im je deset uzimam djecu u Jungvolk, s četranaest u Hitlerjugend, potom slijedi Stranka, Jurišni odredi ili Jurišna vrsta, zatim Radna služba, Wehrmacht a onda opet stranački ogranci. Hitler je završio riječima: ”… i neće više biti slobodni čitav svoj život.“
————————————————–
Grosses Lexikon des Dritten Reiches / Veliki leksikon Trećeg reicha/, ur. Christian Zentner i Friedemann Bedürftig, Südwest Verlag, München 1985. Prijevod: Nenad Popović
Nap.prev. usporedi:
http://www.banka.hr/komentari-i-analize/u-obranu-fasizma-kao-pojma-dakako
https://www.youtube.com/watch?v=ZnLFPjmcT7A
radio gornji grad 
