Bijela ruža. Ime studentske grupe otpora u Münchenu okupljene oko brata i sestre Hans i Sophie Scholl, C. Probsta, W. Grafa, A. Schmorella i profesora filozofije K. Hubera; njeni kontakti sezali su do studentskih grupa u Hamburgu, Freiburgu, Berlinu i Beču.
Zgrožena moralnom i političkom kapitulacijom njemačkog obrazovanog građanstva, Bijela ruža se je 1942/43. obratila javnosti letcima i natpisima na kućnim zidovima poput „Duh je živ“ ili „Dolje s Hitlerom“, a osobito studentima da ih informira o teroru nacionalsocijalističke države nepravde, njenim postupcima prema Židovima u Poljskoj, duhovnom zavođenju omladine i sve gorem položaju u ratu. Bijela ruža je željela probiti zatvoreni krug „u kojem svaki čeka da onaj drugi počne“, i tako svi postanu krivcima.
Njezin cilj nije bio državni udar, premda je znala da se „nacionalsocijalistička vladavina mora slomiti vojno“. Bijela ruža je puno više htjela pozvati na sabotažu i pasivni otpor da „dovede do pada nacionalsocijalizma“ i „ postigne obnovu teško ranjenog njemačkog duha“. Osobitu pažnju privukao je posljednji letak Bijele ruže kojeg su u velikoj nakladi sestra i brat Scholl bacili u ulaznu dvoranu münchenskog sveučilišta, a što je zbog denuncijacije domara smjesta dovelo do njihovog hapšenja.
Letak je opominjao: „Dan obračuna je stigao, obračuna njemačke omladine s najgnusnijom tiranijom koju je naš narod ikad doživio“ te zatražio „da se izbori naše slobodno samoodređenje bez kojeg se ne mogu stvarati duhovne vrijednosti“ kao i „slamanje nacionalsocijalističkog terora iz snage duha“.
Brat i sestra Scholl i C. Probst su nakon suđenja pred Narodnim sudom pod Freislerom smaknuti 22.3.1943., njihovi prijatelji su za njima poslani u smrt sljedećih mjeseci.
————————————————
Grosses Lexikon des Dritten Reiches / Veliki leksikon Trećeg reicha/, ur. Christian Zentner i Friedemann Bedürftig, Südwest Verlag, München 1985. Prijevod: Nenad Popović
Nap. prev. Usporedi:
https://www.youtube.com/watch?v=-ZJXLZdnhCI
radio gornji grad 
