Piše: Blažo Davidović

Ne tako nonšalantno, zaboga, sigurno, onako, kao šerif, kao član Glavnog odbora DPS -a, razumiješ? Dakle, ulaziš s lijeva omotana u zastavu EU, a prema tebi korača gola kolegica u čizmama, ti joj gurneš jezik u usta, ona pada, skoči general Grahovac, to jest ti, mladi kolega…Dižeš je, ona je zamantana i nudi ti lijevu sisu, jer ona ti je majka, to je simbolika, razumiješ? Ona predstavlja humanitarnu organizaciju, to jest NATO. Tada u tom času, ide pjesma “Džemo voli džem, džemo voli džem”, studenti koji igraju neoliberalne mlade kapitaliste poskakuju, ali po jajima, i viču “Ojha, ojha”.
Pa ne mogu ja sto puta ponavljati. Unesite se, gubim živce sa vama. Tek nakon toga ide onaj dijalog: Leti patka, leti štuka, svima nam je strašna muka. Odgovara joj starac Zosima: Oj đevojko, đesi, đesi, šta nam se ovo, jadna, desi?
Pa ne mogu ja stalno ponavljati. Gubim živce, Unesite se, ocavijebem.