Piše: Blažo Davidović

Imao sam aferu sa Jadrankom, oboje smo razvedeni. Sreli se u parku, dok sam ja starački hranio golubove, a ona u dugom, crnom mantilu šetala odvratnog pekinezera.
Nasmijala se.
Tuko jedna, šta se smiješ, pomislio sam u sebi, jel voliš golubove ili pekinezere?

Prolazila je pokraj mene nekoliko puta i ja konačno dobacim:
– Lijep dan, zar ne? Encefalitis, mijelitis i encefalomijelitis, pretpostavljam? Jehovin svjedok, ekolog? Možda kaposijev sindrom, meticilin rezistentni stafilokoki aureus,ljevičarka,nacionalsocijalista, slutim?
– Ne, ni blizu.
– Ospice, karijes,gonoreja,nacionalista,religiozni fanatik?
– Slobodno? – pokaže rukom na klupu,a potom sjedne tik uz mene, tako da dugački mantil otkrije čarape sa nekim idiotskim rombovima. Kakav jebeni dezen, pomislim, iz iskustva znam da taj styling imaju šizofrenija, anoreksija,kleptomanija, eventualno kauzalgija ili mioklonus.
– Jadranka, fali bubreg, reiterov sindrom II i III stupnja, bovina spongiformna encefalopatija,nihilista, makjavelista,realista, ponekad partijski pluralista,antitehnokrata i globalista,
– Aha, lijepo, lijepo…
– Vi?
– Pilodinalna cista sa apscesom i akutni limfadenitis ruku, anorektalno krvarenje, amnazija, apatija, laka duševna zaostalost,mazohizam i efektivni mutizam, inače sam klerofašista,rojalista,monarhista u duši.
– Imate djece, ženu?
– Imao sam salmonelu, atrofiju i konjuktivitis, razveli smo se u miru prije pet godina. Bila je klasični komunista. Od djece imam šarlah i hipetrofiju nosnih školjki, snalazim se.