Moja prijateljica H. M., zdrava – prava žena, postavila je na svojoj FB stranici pitanje svih pitanja: može li se on line i zaljubiti?
Tu se razvila žustra debata. Jedni vele može, što ne bi moglo. Drugi kažu – ne, nikako, ne ide to.
Da se nekome omaklo pitanje – a može li se u sajber svijetu mrziti, ne bi bilo rasprave. Vladala bi opšta saglasnost. To je novi kosmos u koji se preliva nesputana mržnja. Svi sadašnji i svi budući kreatori zla računaju na naš potencijal da mrzimo na neviđeno. I da požar raznosimo brzinom svjetlosi. To se zove napredak.
Zaljubljenost je najkraći, u stvari, jedini put do nekoga. Do tvog središta, i one tišine u tebi. Samo za one u koje smo zaljubljeni možemo reći da ih znamo. Znali su nas samo oni koji su bili zaljubljeni u nas.
Koliko puta ste čuli, čuđenja i stroge prijekore zaljubljenima: šta ona vidi u njemu, šta on to vidi na njoj? To je sljepilo nezljubljenosti. Zaljubite se pa ćete vidjeti, ono što niko ne vidi. Niti vidjeti može.
Makar trajao jedan jedini tren, to je trenutak neopozive istine. Sve ostalo je tumaranje kroz maglu prema onome koga nikada nećemo naći. Sve ostalo je uzaludno poštapanje riječima.
Pusti priču – pođi joj na zid, daj joj tajni znak i čekaj njen, posvađajte se, namijeni joj pjesmu, obavezno ukradi nečije mudre misli, neka povjeruje da su tvoje. Ako je pametna neće primjetiti, ako je još pametnija svidjeće joj se trud. Ako te ne bude htjela.. . Pa šta? I to je život.
Hoću samo reći: tamo gdje se ne može zaljubiti, nema smisla ni biti.
(NAPOMENA: Naravno, opravdano je odsustvo iz igre onih koji su se, kao na primjer, autor ove priče, svečano i davno povukli s terena)
radio gornji grad 
