PRIZIVANJE NESREĆE

Pojavilo se mnogo pisaca koji imaju svoj slučaj iz ovog rata. To je sramota, da čekaš rat da bi napisao roman. Čim prodje rat, to više niko ne čita. Tako su prošli i takozvani pisci iz Drugog svetskog rata. Naročito oni, tipa „krv je moje svijetlo i moja tama“. Tvrdim da je „Jama“ Ivana Gorana Kovačicća služila kao udžbenik, onima koji su, nakon izvjesnog vremena, vadili oči na isti način kao sto je Goran opisivao.

Još 1986. godine, napisao sam stih: „Lako je umrijeti, nama prostacima, teško je ostati živ, okružen mrtvacima.“ E, to je moj slučaj. Živ sam, a oko mene devedeset odsto ljudi su mrtvi ili čekaju da to postanu. Stalno pričaju o nesreći, vole je, trljaju ruke i nadaju joj se. Evo je, samo što nije evo sad će…