zbilo se to prije cca dve vure i tek sad smogoh snage opisati. dakle, otišla sam u dućan kupit si kefir, jer sam od višestranačkih izbora i cijele te demokratske procedure dobila gastritis. i već da ću upast u dućan, kad mi se zašvindla na lijevo i upadnem u prodavaonicu krpa, a tamo rasprodaja rasprodaje, praktički ti plate da nosiš. s očalama za kefir zirnem neku crnu šuljicu s nečim bijelim po sebi. priđem joj bliže, jer ne držim se Desanke, kad vidim zvijezda do zvijezde. i počnem brojat krakove. jedan, dva, tri, četiri, pet. petokrake!!! vidiš kako sad djeluju, ćelijski, s aufingera.
– ostal’ je taman vaš broj! – prodavačica sam kaj nije stisla tipku prodano na blagajni.
– nema šanse! no petokrakan! – uzviknem izletjevši iz dućana popraćena dugim “uuuuuuuuuuuuuu” jedine preostale prodavačice. ne valjda kratkim.