Piše: Marijan Grakalić

Slikarski radovi u kombiniranoj tehnici, tematsko zaokruženih refleksijom na unutarnji život i njegovo sagledavanje, jedna su od ključnih tema umjetnice Sanje Kozlice. Njezine maštovite i ponekad gotovo monokromatske slike upućuju na nastojanje da vanjski dekor prikaže jednostavnu čistoću osjećajnosti unutarnjeg svijeta. Jednostavna geometrijska i monokromna ilustrativnost pozadine koja ustvari ne želi dubinu obogaćena je koloriranim linijama ili spiralama, detaljima radosti, života i događaja, ustvari čežnje za lijepim.

Ta principijelna dijalektičnost između umirujuće podloge i razigrana ukrašavanja provlači se i kao značenje i kao igra od platna do platna, od slike do slike s osnovnom idejom da se pokaže i dokaže kako nema definirane ljepote nego ona uvijek može biti u nečem drugačija i time iznenađujuća. Oslobađajuća. Računajući na temeljnu nepomičnost perspektive ili već dovršeni i dobro znani oblik polazišta, vrludave, nježne, istrgane ili pak osobne krivulje i šare gipki je prikaz oslobođenja, inspiracije ili pak nenadani dar propusnosti da se u vidik pusti ono što ga može uzdići i time obogatiti.

I u ovom redukcionom slikarskom ciklusu čak i najsiromašnija apstrakcija ili prozračan potez boje tek je, na što upućuje postignuti perspektivni volumen, eho one duhovne i osjećajne potrage koja se nalazi u središtu Sanjina umjetničkog i ljudskog preispitivanja, i inače vidljiva u njezinim poetskim i likovnim djelima. Odlučna potraga plijeni estetikom i obećanjem, naporom čije strpljenje posjeduje nešto mnogo više no što je to brzoprolazna ljudska istrajnost, duboku umjetničku prirodu i ustrajnost da se što obuhvatnije i misaonije oslika kako sebe tako i svijet. (Marijan Grakalić)

Galerija svratišta Cinkuš, Mletačka 9., Gornji grad, Zagreb: Izložba traje od 20. 2. do 20. 3. 2016. godine