Eduard Pranger: Lešinari i njihov plijen

1. a lešinari

Nedavno smo pratili vijesti iz srpskih medija o pokušaju Brozove obitelji da dobije dio njegovog nasljedstva. Savezni ustavni sud SR Jugoslavije 2000. godine ukinuo zakon kojim je sva Titova imovina proglašena društvenom, donesen pet godina nakon Titove smrti (1985.), a koji je smišljen upravo zato da Jovanka Broz ostane bez imovine. Taj je zakon ukinut jer je bio protivan zakonu donesenom još za vrijeme Titova života prema kojem državni dužnosnici ne smiju primati nikakve poklone, nitko osim – Tita. Kako će to završiti, ne zna se, ali još traje.

Zanimljivo je nešto drugo. Državni dužnosnici koji nisu smjeli primati poklone nakon Titove smrti napokon su se snašli. Oni i njihovi nasljednice raskomadali su Jugoslaviju i podijelili je između sebe. Danas, države koje su nastale iz one bivše, Titove, opljačkane su, osiromašene i postale su beznačajni sateliti drugih nacija. Tako je ispalo da su se državni dužnosnici (i njihovi nasljednici) ipak na kraju dočepali onoga što im je Broz za života branio. Oni su svoje nasljedstvo stečeno od njega dobili, a bogami ga još i danas itekako dobro razvlače i komadaju.

Zato, ne čudi izjava čovjeka koji je na čudan način došao do diplome M. Brkića: počašćen sam mjestom ministra. Da, časte se oni, i HDZ i SDP s pripadajućom političkom elitom, već 28 godina. Debeli i tusti, obješenih podočnjaka, masne brade i zadrigli podrigavaju nad bijednim ostacima lešine nekad bogate i u svijetu cijenjene države. Neka im je uslast.

(Iz poznatih razloga ovaj kratki štiklec nije potrebno javno lajkati.)