Piše: Erich Rathfelder (Die Tageszeitung, Berlin, 6.2.2016.)

Prosvjedi protiv novog hrvatskog ministra Zlatka Hasanbegovića ne prestaju. Više od 1.130 kulturnih radnika u prosvjednom pismu traže razrješenje povjesničara kojeg uglavnom lijevo orijentirani s kulturne scene vide kao krajnjeg desničara u novoj vladi. I u petak je u Zagrebu ponovno došlo do prosvjednih akcija.

Prosvjedi su usmjereni protiv zahvata u samoupravne strukture kulturnog života koje je Hasanbegović poduzeo odmah po stupanju na dužnost. Prije svega zeleni i lijevi projekti neće više dobivati državne poticaje, boje se mnogi demonstranti.

Kazališni redatelji, nezavisni novinari, pisci, filmski stvaraoci i drugi kritiziraju osim toga da Hasanbegović prethodno nije imao nikakve veze s kulturom. Kandidati koje je u izbornoj borbi za kulturni resor istakla vladajuća Hrvatska Demokratska Zajednica (HDZ), u novoj vladi nisu uzeti u obzir.

Tako su se i umjetnici i intelektualci iz građanskog miljea HDZ-a priključili prosvjedima. Pored toga, prosvjedima su dale krila i Hasanbegovićeve izjave o antifašizmu i socijalističkom Titovom režimu.

Zlatko Hasanbegović se kao pripadnik Bleiburškog počasnog voda sam jasno pozicionirao na političkoj desnici i opredijelio protiv antifašista u Drugom svjetskom ratu. U austrijskom gradu Bleiburgu su nakon kapitulacije Njemačke i Nezavisne Države Hrvatske NDH (države ustaša) 1945. godine su desetci tisuća interniranih pripadnika hrvatskog domobranstva i nosilaca režima, koje su internirali Britanci, ubijeni od strane partizana. To je osvetnički čin koji i dan danas u Hrvatskoj podiže emocije.

Višenacionalnim jugoslavenskim partizanima tokom Drugog svjetskog rata je kao jedinoj antifašističkoj snazi u Europi bez vojne pomoći izvana uspjelo osloboditi zemlju od njemačke okupacije. Partizani su osim toga uništili nacionalističke i pro-nacističke režime u Hrvatskoj i Srbiji.

Prije svega je hrvatski ustaški režim počinio velike zločine i između 1941. i 1945. u koncentracionim logorima ubio stotine tisuća režimskih protivnika, hrvatskih i bosanskih Srba, Židova, Roma i homoseksualaca.

Nakon Drugog svjetskog rata pod utemeljiteljem zemlje, socijalističke Jugoslavije Josipom Brozom zvanim Tito,na oštre kazne osuđeni su mnogi rani zločinci i funkcionari iz nacionalističkog tabora, hrvatskih ustaša i srpskih četnika.

Dok lijevi tabor, poput poznatog povjesničara Slavka Goldsteina do danas tumači pobjedu Titovog režima nad nacistima i nacionalistima kao pobjedu nad barbarstvom, povjesničari iz desnog tabora vide Tita (koji potječe iz Hrvatske) kao diktatora koji je s „frazeologijom antifašizma“ vodio borbu svih Hrvata nacionalnog osjećanja.

Hasanbegović je kao povjesničar postao poznat prije svega s djelom „Muslimani u Hrvatskoj“. Politički, on propagira tezu utemeljitelja ustaške države Ante Pavelića da su Muslimani i Hrvati jedan narod različitih vjera.

Taj nacionalizam koji obuhvaća i Bosnu sada komplicira situaciju u desnom taboru u Hrvatskoj. Jer je Franjo Tuđman, utemeljitelj od Jugoslavije nezavisne Hrvatske 1991. godine, u Drugom svjetskom ratu sam bio partizan.

Tuđman je osnivanjem stranke HDZ koncem osamdesetih godina pokušao pomiriti hrvatske nacionaliste s partizanima i tako doći u poziciju da vodi rat za nezavisnost 1991-1995.

Iz kadrovske politike sadašnjeg stranačkog vođe, bivšeg šefa tajne službe Tomislava Karamarka može se zaključiti da građansko i nekada antifašističko krilo HDZ-a gubi na utjecaju. HDZ se izgleda pomiče u desno. S obzirom na sve šire prosvjede, otvoreno je hoće li na toj liniji ostati više građanska reformistička stranka“Most“.

(S njemačkog preveo Nenad Popović)