Ustanak protiv ministra naklonjena nacistima. Tri tjedna nakon promjene vlasti tabori u punom sudaru.

Piše: Norbert Mappes-Niediek

U stvari je nova vlada trebala prevladati duboke jazove u društvu i u prvi plan staviti više nego zakašnjele reforme i privredni oporavak. Tek je tri tjedna na vlasti, a suprotnosti među taborima sudaraju se snagom kakva već dugo nije viđena. „Hrvatska je pred građanskim ratom“, kaže poznata kazališna redateljica Snježana Banović – doduše samo duhovnim, ali zato pred jednim koji zahvaća praktički cijelo stanovništvo.

Povod za uzrujanost je postavljanje dvojice desno radikalnih ministara u inače umjereni kabinet u kojem prevladavaju stručnjaci. Jedan od njih, „ministar za veterane“ Mijo Crnoja htio je sastaviti spisak „izdajica“, Hrvata koji tokom „Domovinskog rata“ 1991-1995. nisu iskazivali dovoljno patriotskog oduševljenja. Nakon gromoglasnog odgovora javnosti ministar je već nakon tjedan dana morao otići.

Od tada je svađa usredotočena na novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Taj četrdesetdvogodišnji povjesničar pripada Hrvatima muslimanima, rijetkoj vrsti koja je nastala u Drugom svjetskom ratu: nakon prepada nacističke Njemačke na tadašnju Jugoslaviju 1941. godine, milošću nacionalsocijalista stvorenoj „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ bilo je dozvoljeno da proguta cijelu Bosnu, skupa s oko jednom trećinom njenog muslimanskog stanovništva, koliko je ono tada iznosilo. Dok su Srbi i Židovi progonjeni i masovno ubijani, hrvatski režim „ustaša“, naklonjen nacistima, i Heinrich Himmler udvarali su se bosanskim Muslimanima. Kao znanstvenik, ali i kao politički aktivist, novi ministar kulture preduzeo si je kao životni zadatak da rehabilitira svoje pretke.

Pokušaji poricanja ili relativiranja ustaških zločina u lijevoj polovici hrvatske javnosti izazivaju maksimalno zgražanje. Vođa opozicije Zoran Milanović, još pred mjesec dana šef vlade, izjavio je da čovjek poput Hasanbegovića nije prihvatljiv nigdje na svijetu, „čak ni u Poljskoj“. Utemeljitelj države Franjo Tuđman (1922-1999), sam povjesničar i u mladosti komunist, u devedesetim godinama pokušavao je posthumno pomiriti partizane i ustaše unutar neke nove, svehrvatske kulture prisjećanja – ali uzalud. U pogledu nezavisnosti i lijevi i desni bili su istog mišljenja. U pogledu Drugog svjetskog rata nisu to ni dan danas.

Kao povjesničar, Hasanbegović se predstavlja diferencirano. Poznatog imama Huseina Đozu, Hauptsturmführera SS-a, uzdigao je – sve u sveučilišnom tonu – kao jednu od „najmarkantnijih i najzanimljivijih ličnosti među bosanskim Muslimanima“. No u pogledu svog temeljnog političkog stava, taj znanstvenik ne ostavlja prostor za dvojbe. Zbivanja u svjetskom ratu „ne treba uvijek gledati kroz optiku Saveznika“, govorio je još pred dvije godine. Dobro i loše, fašizam i antifašizam su „pseudo-historiografski klišeji“ –a to su pozicije koje odgovaraju jednoj maloj stranci kojoj je Hasanbegović donedavno pripadao.

Poza istraživača bez predrasuda poljuljala se kad je ovog tjedna obznanjena fotografija: prikazuje mladog Hasanbegovića kao pripadnika jedne desno ekstremističke milicije s ustaškom kapom. „I laik prepoznaje da je naknadno manipulirana“, kratko se obranio ministar. Glupo je samo: isto takva nalazila se i u jednom ekstremno desnom časopisu koji se zove „Nezavisna Država Hrvatska“, a za koji je Hasanbegović sam pisao.

Novi premijer čvrsto stoji iza svog ministra. Hasanbegović je „uvjereni antifašist“, ovjerava ga šef vlade – što je riječ koju je dotični proglasio „floskulom“ i koju on sam nikad ne bi izgovorio. On će sigurno biti „odličan ministar kulture“. Sam pak osporavani ministar udostojio se formulacije da su ustaški zločini bili „najveće moralno posrnuće“ Hrvatske – a da te zločine nije pobliže kvalificirao. Da „nikad ni na jedan način nije bio apologet nekog zločinačkog režima“.

Da li i kako dugo će se ministar održati, biti će pokazatelj da li se šef vlade Orešković može oduprijeti najjačoj stranci u vladi, HDZ-u. Nestranački menedžer iz Kanade, nezainteresiran za ideološke ćarke, nastoji u prvi plan staviti privredne teme – što je nakon sedam godina recesije shvatljiv naum. Orešković se pri tome prvenstveno oslanja na manjeg koalicionog partnera, liberalnu listu „Most“. Njeni vođe sada od desnog ministra zahtijevaju da se sam izjasni kao „antifašist“.

Za dalje desno pozicioniranu veću stranku u vladi, HDZ, figure poput Hasanbegovića su, međutim, važne: pokrivaju desno krilo kojeg je tokom izbora stranka svesrdno mobilizirala. Hoće li ministar desnici moći ispuniti želje, ostaje otvoreno. U tri tjedna na položaju ipak je već izbacio direktoricu Povijesnog muzeja, znanstvenicu, koja je prethodno vodila jedan memorijal koncentracionog logora. Inače, sape za više od najave, da se pri državnim poticajima „neće moći uzeti u obzir svako neprofitno poduzeće“, nije imao.

Jedno od njih donijelo sliku ministra s nacističkom kapom. Za sve male listove nevladinih organizacija Zagreb godišnje odvaja 300.000 eura – nasuprot 16 milijuna za poticaje komercijalnom tisku.

(Frankfurter Rundschau, 12.2.2016.) Prijevod s njemačkog: Nenad Popović