ZLOSLUTNA

Biti će govora o jeziku,
nažalost, opkoračenom
zlom slutnjom.
Evropa izvrće svoju
bodljikavu košuljicu
duž koje niču plamteći
krijesovi bijesne nemoći.
Koncentracijski logori
u tvojim ustima
su dobro namješteni
za solidan ugriz.
Duše na vješalima
i u krležijanskim jarcima
za temeljitu ophodnju.
Ratovi koje pamtimo,
ratovi koje ne pamtimo,
jer naše rođenje ne pada
u daleku, mračnu neoprošlost.
Strašni topot krvoločnih zastava u
crnom udarnom mimohodu
razbijačkih hordi.
Ponovljene slike
u megapolisima,
malim gradovima,
raspitomljenim selima.
Jezik se uspostavlja kao
meko stratište
od granice do granice
gastarbartejskih samoća.
Kosti su posustale,
kosti su posustale,
a Bog u kolicima kričećih gladijatora
pomno pregledava zube
neistrošene mržnjom.