Piše: Vesna Nikolić

Opet imam noćnu moru jer sam godinama mislila da je istina do kraja razotkrivena, ali sada znam da nije. Četvrto piskaralo je napisalo samo pola istine. U garažama nasuprot šefovom uredu su mlatili ljude bejzbol palicama i tjerali ih da piju kiselinu i tako se borili za slobodu malograđana. Šef je to sve vidio jer je sve i naređivao. Jedne večeri jedan novi zarobljenik je bio “bezobrazan” pa je istrčao van jer nije “navikao” na takvu “žesticu” koja mu je grizla grlo , pa su ga stražari “s pravom” ustreljili.

Onog drugog su isto ubili i poslije ga odvezli kamionom do rijeke “da uči plivati”. Šef se uplašio da to pucanje “u paničara” nije netko primjetio jer se bojao za svoj međunarodni ugled. Brzo se sjetio svojih najvrednijih pomagača koji su od njega pomoću piskaranja stvorili božanstvo. Prvo je pozvao šefa piskarala Slobodnog tračeraja. S njim se dogovorio da mu pošalju najveće i najpodmuklije ulizice koja su ikada postojala pa su zato piskarala za taj Tračeraj. Tražio je i jednog fotografa. I onda su smislili u roku pet minuta priču da je ovaj ubijen kao neki strašni atentator preko kojeg se potpiknuo jedan od piskarala.

Fotograf je namještao odjeću i poze da snimi “dokaz”, a piskarala su opisala svu hrabrost šefovih vazala koji su sačuvali božanstvo od zločestog teroriste. Fotograf, koji je prodavao poslije i amerikancima, je za nagradu dobio nekakvu policijsku iskaznicu sa potpisom šefa koja mu je davala veću moć. U njoj je pisalo da može privoditi ljude, lišiti ih slobode i fotograf je to jako volio čuvati jer je, očito, volio moć. Kasnije kada je otputovao iz Banane u Lonac, bio je ubijen zbog te policajske iskaznice, jer su tamo neki drugi šefovi koji su bili, također, 3U1, i tužitelji, i suci, i egzekutori, mislili da je on policajac, a ne milicajac.

Nije dugo živio ni glavni šef Slobodnog tračeraja. On je umro od bolesne boleštine. Ostala su samo dvojca piskarala, ujedno, i zdravi u tijelu, i bolesni u glavu, ostali su tak i takvi i šef i šefovi vazali. Svi su dobro znali što je bilo i pazili da ne bi bilo slučajno da se netko od njih ne izlaje drugim lajavcima pa su se zbog toga jako “voljeli”. Prošlo je mnogo godina i jedan od najmlađih stražara je upoznao na ljetovanju suprugu neke žrtve. Bilo je mnogo žrtava koje su po šefovom naređenju odvodili na jedna od tri mjesta gdje su žrtve žrtvovali na oltar Sotone.

Bivšeg stražara je preplavio sram pred tom ženom jer je skužio da su žrtve bili ljudi poput njega i da mu je šef bila odvratna i bolesna u mozak lažovčina željan nasilja i krvi, a on je imao tada tek 17 godina i vjerovao je naivno svim lažima šefa i svog ludog ćaće. Nije više mogao izdržati i odlučio je provesti pravdu. Sve je prijavio četvrtom piskaralu koji nikada nije volio njegovog šefa, a to piskaralo je skužilo da su piskarala Tračeraja krivo nazvali uslikanu žrtvu. I sve je završilo i na nenarodnoj policiji. I onda je jedvice to došlo nekako i do krivosuđa.

Četvrto piskaralo je odmah nakon tog iskaza otišao provjeriti priču kod piskarala Tračeraja koji je potpisao tekst u kojem je lažno optuživao žrtvu da je bio terorista na njegovog tada obožavanog i milog šefa. Četvrtom piskaralu je bilo žao tog piskarala Tračeraja jer se usro u gaće da ga ne upetljaju i ne okrive da je ometao pravdu koje uopće niti nema tko provesti pa mu je kao povjerovao da je istina da on nije to potpisao, napisao ni smišljao, već da je to možda potpisao glavno piskaralo koje je odavno crklo. I zato što je četvrtom piskaralu bilo žao ove dvojce Tračerajaca, zato će sada biti ST lažljivac i potpisnik nagrađen foteljom u ministarstvu, a onaj drugi ST Tračerajac, koji je sa njim smišljao priču i možda pisao, e, on će vjerovatno postati i ravnatelj telezvizije.

Ovom koji će biti glavni u telezviziji svi vjeruju jer je za sav lopovluk u Banani okrivio samo jednog i onog kojeg su krivosuci pustili. Sadašnji i ondašnji glavni šef špijuniranja ih nagrađuje jer zna da ih može ucjenjivati.

I to se zove Šah-mat. Bravo hulje!