Piše: Božica Jelušić
GRAD BIHAĆ slavi 756. godišnjicu svoga postojanja. Po mom intimnom uvjerenju, jedan je od najljepših, najpitomijih i najgospodskijih gradova na našim prostorima. U dokumentima se spominje 1260. kao posjed cistercitske opatije u Topuskom. Godine 1262. proglasio ga je kralj Bela slobodnim gradom. Nalazio se u posjedu vojvode Hrvoja Vukčića, potom knezova Frankopana i Nikole Jurišića. No, njegova povijest seže i mnogo dalje i dublje. U odličnoj, raritetnoj knjizi RADOSLAVA LOPAŠIĆA: BIHAĆ I BIHAĆKA KRAJINA, objavljenoj u izdanju Matice hrvatske 1890. godine, čitam:
“Bihaćka se krajina prostire na obje strane obale srednje Une između kotara Ključkoga i Petrovačkog. Negda je Una bila poglavita rieka Hrvatske ( principalissimo fiume di Croacia) i tekla je sredinom kraljevine, a sada čini među samo na dolnjem svom tečaju prema Bosni. Divna li je na svom tečaju rijeka Una, kad se u romantičnom kretanju kroz klisure probija i čini mnoge manje i veće otoke. I korito njeno čudne je spodobe: malo gdje teče Una glatko, već se probija kroz katarakte, što ih čine naravske kamene brane po dnu rieke. Dakako da to smeta plovitbi, ali rieka postaje živa i dražesna, mnoštvom mlinova najprimitivnije vrste, što su postavljeni na stupovih ili su pak na sidrih prikopčani.
Od unskih ponajviše strmih obala razmakla se na obje stranezemlja osobite prirodne ljepote i puna romantičnosti , pa se tu pomalja gradina za gradinomi još danas odzvanja po brdih i lugovih junačka pjesma o borbi braće, koja su se međusobno kroz viekove krvarila. Koliko je samo živa Una u svojih valovih takove bratske krvi posrkala! Koje čudo, ako se u tako pitomu kraju, kao što je Unska dolina, ljudstvo već u najdavnije doba nastanilo.Glavna cesta, što je spajala Jadransko more sa Podunavljem od Salone do Siscie tekla je uz obalu Une te ima i sada mjestimice traga kaldrmi. A i rimske starine svake vrsti: zidovlje, stećci, sarkofagi, novci, nađeni su do sada samo u Pounju kod Pritoka, u Brekovici i blizu Novoga u Rrakanih, gdje je valjda stajala i rimska naseobina: Claudate”.
Ako vas ikada put nanese ( a vi ga i sami tako usmjerite!) svakako otiđite u Bihać na sastanak sa živom poviješću, divnim ljudima i najljepšom rijekom ovoga dijela Europe- jedinstvenom UNOM! Ja bijah, doći ću i dolaziti. Velika je vjerojatnost da se tamo i sretnemo!
(1. ožujka 2016., F. G.)
radio gornji grad 
