Piše: Doris Pandžić

Moram se požaliti da dobivam kronične probavne tegobe od odnedavno popularne mode koja mladim muškarcima nalaže da bi trebali pustiti pola metra dugu bradu i izgledati kao povijesne ličnosti s hrvatskih novčanica. Nije lijepo da samo napišem ovu konstataciju, pa ću je i potkrijepiti argumentima. Argument prvi: ne, s tim neodržavanim picinim dlakama na licu ne izgledate ni maskulinije ni inteligentnije; izgledate samo kao netko tko se redovito ne pere. Argument drugi: ako već od žene očekujete da brije noge i svoje genitalije, onda i vi brijte lice. Ili odlučite i svoje seksualne afinitete prenijeti u 19. stoljeće pa uživajte u lizanju zaraslih ženskih vagina. Moram napomenuti da u ovu grupu ne spada starija hipijevska generacija koja svoje brade uredno održava i u životu se zdušno nalizala zaraslih vagina i nagutala dlaka. Njima svaka čast.

A sad cure: mislite li stvarno da se itko pali na vaš hipsterski izgled nedotjerane babe s pepeljarkama dok glumatate kvazifeministice? Mislite li da feminizam znači za žena treba izgledati ružno kako bi netko pomislio da je inteligentna? Vidite, inteligencija se ne zasniva na prst debelim naočalama bez dioptrije, velikim bijelim bapskim gaćama na stražnjici i bezobličnoj odjeći boje analnih izlučevina, nego na onome što žena ima za reći. I opet moram napomenuti: upoznala sam jako puno debelih žena koje su zgodne, a i androginih i muškobanjastih žena koje imaju vrlo šarmantnu ljepotu upravo zato jer nije lažna. Vaše inzistiranje na lažnoj ružnoći nije ništa drugačije od lažne ljepote onih žena koje mijenjaju lični opis centimetrom pudera i karnevalskom količinom šminke.

Vidite, i ljepota i inteligencija, pa čak i seksualna privlačnost manifestiraju se u nečijoj prirodnosti, a ne očajničkom pokušaju zadovoljavanja mainstream i alternativnih stereotipa. Jer, da, i alternativa je postala stereotip.