Prolazim jučer preko Trga, i ugledam u izlogu knjižare oglas za “Drugi spol” Simone de Beauvoir (prevela Mirna Šimat), koji se oglašava kao “kontroverzno djelo”. Kontroverzan je Bujanec, a ne De Beauvoir, blago bih skrenula pažnju izdavaču, i podsjećam da se u kolokvijalnom hrvatskom za mafijaša kaže, jer je duhovito a nije utuživo, kontroverzni biznismen.
Budući da je riječ o relativno teškom filozofsko-publicističkom tekstu, koje zahvaća reference od biologije do povijesti, kulturne povijesti, psihoanalize, književnosti, umjetnosti, itd, sumnjam da će izraz kontroverzno privući i zadržati u tim smjerovima i sektorima nevinog čitatelja. Da kontroverzno. Možda zato jer ju je Vatikan jedno vrijeme imao na listi zabranjenih knjiga, zbog toga koliko je prodrmala, i teoretski razbila dotadašnje kalupe.
Drugi spol je jedna od najvažnijih knjiga u modernoj europskoj i kulturi i civilizaciji u koju treba uložiti ozbiljan napor. Dugačka je. Pisana je iz egzistencijalističke filozofske podloge, a to znači da problematizira ulogu položaja žena kao ljudskog pitanja, tj. pitanja humaniteta. Razvila je očiglednu tezu o drugorazrednom položaju žena u povijesti i za to uvidjela odgovornost oba spola, muškaraca za oprimiranje i diskriminaciju, a žene za namjerno biranje submisivnosti i nedostatak ambicije, koja se tada razumije kao ženstvenost….
Drugi spol je kapitalno djelo, a prvo koje za drugorazredni položaj žena daje sustavno objašnjenje kako je neravnopravnost žena društveno uvjetovana, a ne prirodno, tj. da je nejednakost, da kažem njenim riječima, socijalna konstrukcija.
Nadalje, govori se o imanenciji i transcendenciji ljudskog života, jer je sav ljudski život u takvoj igri onog što je svakodnevno i konkretno i onog što je ideja, vizija, apstraknto, da pojednostavim i približim te pojmove. Žene su, tom socijalnom konstrukcijom, ali na koje i same pristaju, gurnute i zadržane u svijet imanencije, nužnosti, anonimne kreativnosti, neposrednosti, naivnosti, itd…dok je za muškarce zadržano pravo, također preko te socijalne konstrukcije položaja spolova, da lagano ili mnogo lakše preskaču prema transcedentnom.
Položaj žena i muškaraca zato je radikalno nejednak, to nije floskula, ne vrijedi niti da zatvaramo oči, ali dakako, nije baš samorazumljivo kako to prevladati.
Njena je rečenica: Ne rađa se žena, nego se ženom postaje.
(Pri tome se misli na društveni položaj – i sve što iz toga proizlazi