“Hrvatsku javnost i građane ne treba kontaminirati paranojom straha jer nitko u Hrvatskoj nije ugrožen, pa niti Pupovac. Ako je, neka ode tamo gdje neće biti ugrožen”, rekao je neki dan Milijan Brkić.

U svakoj uljuđenoj europskoj državi ovakve izjave bile bi shvaćene kao ksenofobni ekces i da ih izgovori potpuni politički autsajder, a ne glavni tajnik vladajuće stranke. Kad političar na Brkićevoj poziciji označi nekoga tko je rođen u Republici Hrvatskoj, i njezin je lojalni građanin, štoviše jedan od lidera etničke manjine, na takav način – to znači samo produbljivanje atmosfere nesnošljivosti i daljnje pojačavanje straha kod sviju koji nisu etnički čisti Hrvati. Čak i više od toga, ovakav govor osobno doživljavam kao prijetnju i onim Hrvatima koji ne glasuju za HDZ, jer loši su, zapravo najlošiji, upravo Hrvati koji nisu po mjeri Brkića i Karamarka.

E pa ne dam vam ekskluzivno pravo na hrvatstvo, vjerujem kako Hrvati mogu biti tolerantni, poštovati sve svoje sugrađane, kako mogu poštovati hrvatske zakone, ne krivotvoriti diplomske radove, ne krasti, ne varati… Za takvo hrvatstvo borit ću se spremno!