U otaji tisućljeća

U otaji tisućljeća
obamiru ponoćja Hada
dvovjerja otaca
opsjene mitskih bogova
drevni dah Titana.
U jecaju sjaja
sja
lice
mlađahna
sveca.
Svetišta.
Katedrale.
Glose
na rubovima izgubljenih misala.
U djelićima relikvija
meandrima rasutih vjekova
klijaju
zrna gorušice
u ljubavi
za
Krista.

u spomen na sv. Tripuna, i grad Kotor