SUNOVRAT SJENA

Već godinama ne nosim sat. Kucanje
u sljepoočnicama točno je. I dostatno.
Nije vrijeme za oduzimanje, zbrajanje.
Nema mjesta za vrijeme. Put prema
praznini teče. Bez otezanja. I obmane.

Sve se odigralo davno. Zaborav putuje
brzo. Smrt katkad i zakasni. Ono drvo
u vrtu i ona magla u dolini, jedine su slike
koje ću u očima sačuvati. I one daljine.
Zbroj svih tuga. Skoro beskonačan broj.

A sjene će se na scenu nanovo sunovratiti.
I što se nije dogodilo, dogodit će se.
Tko još nije bio Isus, bit će! I Juda će se
u svima opetovati. Samo mrtvi nikad
neće zapjevati. Niti će žive rane zacijeliti.